Menu
S istekom 2012. godine porezne obveze Amerikanaca povećat će se za više bilijuna dolara, što bi moglo imati dramatične posljedice za tržišta kapitala u Sjedinjenim Državama i cijelom svijetu...
Sada, kada su u utrci za sljedećeg američkog predsjednika ostali samo aktualni demokratski predsjednik Barack Obama i konzervativni kandidat Mitt Romney, analitičari i investitori pitaju se kakvu ekonomsku politiku u SAD-u mogu očekivati pobijedi li na izborima jedan ili drugi. Za sada su im šanse prilično izjednačene, čini se da Obama ima tek malu prednost. A ako niti jedan kandidat nema izrazitu prednost, onda to obično znači da će i ishod izbora za Kongres i Senat SAD-a također biti vrlo tijesan, što će također imati utjecaja i na ekonomske politike.
Pobijedi li u studenome Obama, vjerojatno će se dogoditi da će demokrati zadržati većinu u Senatu, dok će u donjem domu republikanci sačuvati prednost, ali manju nego do sada. U toj kombinaciji, Obama će biti donekle ograničen u radikalnijim nastojanjima, ali kao ponovno izabrani predsjednik svakako će imati moć da učini i više nego do sada. No, bez obzira na uspostavljeni odnos snaga u Kongresu,
prva zadaća novog predsjednika bit će da se suoči s takozvanom “poreznom liticom” (engl. fiscal cliff) koja će se pojaviti na završetku 2012. godine.
Tada, naime, ističu privremene olakšice kod oporezivanja dohotka koje je uveo predsjednik Bush, stupaju na snagu neki novi porezi, a ukida se dio državnih troškova. Mnogi analitičari upozoravaju da bi taj događaj mogao predstavljati velik potres za ekonomiju, a osobito bi njegove posljedice mogle biti velike i teške za tržišta kapitala.
S istekom 2012. i prestankom poreznih olakšica, porez na osobni dohodak u razdoblju od 2013. do 2022. mogao bi se povećati za 3,8 bilijuna dolara, a broj građana koji bi bili obveznici tzv. alternativnog minimalnog poreza povećao bi se sa četiri na 30 milijuna. Istodobno, automatski bi stupili na snagu rezovi državne potrošnje od 103 milijarde dolara na godinu. Ukupno, ako bi se svi automatska smanjivanja proračunskih transfera i povećanja poreza ostvarila, iz američke ekonomije bi bilo uklonjeno oko 500 milijardi dolara ili četiri posto BDP-a na godinu. Neki ekonomisti su izračunali da bi
to moglo stajati Ameriku oko 2,8 postotnih bodova rasta, što znači da bi ponovo mogla pasti u recesiju.
Zadnji put se Amerika našla pred “fiskalnim ponorom” velikim pet posto BDP-a 1969., a krajem te godine doživjela je i recesiju. Dakako, sljedeći predsjednik i Kongres mogu sve porezne olakšice produljiti, a rezove državne potrošnje otkloniti, ali nevolja će biti u tome da će Kongres nakon izbora biti samo u “tehničkom sastavu” (u američkoj političkoj terminologiji, na “lame duck” zasjedanju) pa se može dogoditi da ne bude u stanju na vrijeme donijeti potrebne odluke. Tim više što će istovremeno vjerojatno morati povisiti plafon ukupnog državnog zaduživanja. Zadnji put kad se to dogodilo odlučivanje
se pretvorilo u pravu dramu.
Analitičar Donald Luskin početkom svibnja zorno je predočio američkoj javnosti kakve bi posljedice “fiskalna provalija”mogla imati na cijene vrijednosnih papira. Prema njegovoj računici, tržišta kapitala mogla bi pasti i 30 posto! Naime, po isteku 2012., prema sadašnjem zakonskom rješenju, najviša stopa poreza na dividendu skočit će sa 15 na čak 43,4 posto. Sam porez vratit će se na 39,6 posto, ali će mu trebati pridodati i prirez za ObamaCare program od 3,8 posto na sve oblike prihoda od ulaganja, uključujući dividendu. To znači da će investitorima pasti prinos na investiciju u dionice, a da bi se to ne bi dogodilo, trebat će se smanjiti cijena dionica, Luskin je izračunao da ta korekcija treba iznositi 33,4 posto. Ista računica vrijedi i za porez na kapitalnu dobit, gdje će najviša stopa porasti sa 15 na
23,8 posto, kao i na obveznice, budući da će se porez na kamate umjesto po stopi od 35 posto, plaćati po stopi od 43,4 posto.
Riječ je o najvišim stopama, koje plaća oko jedne trećine najbogatijih investitora. No, oni svojom trgovinom znatno utječu i na cijene. Za sada, međutim, to se na tržištima ne osjeća. “Investitori griješe kada sljepački pretpostavljaju da će momci u Washingtonu već nekako poduzeti što treba i da će na kraju sve biti dobro”, kaže Donald Luskin.
Izvor: ST Invest tjedni pregled
