Menu
Ako Nicolas Sarkozy - kako se očekuje - u nedjelju izgubi na francuskim predsjedničkim izborima, a ni u Nizozemskoj više ne bude na vlasti koalicija naklonjena štednji i stezanju državne potrošnje, tada će se politički odnosi u Europi dramatično promijeniti i njemačka kancelarka Angela Merkel ostat će praktično jedina u eurozoni koja će se boriti za politiku stezanja remena...
I premda je Njemačka politički i ekonomski jaka, vjerojatno neće biti dovoljno snažna da ponese cijeli kontinent. Za euro to znači dvije krupne stvari. Prva je, kako je posljednjih dana uočio veliki broj analitičara i komentatora, da sudbina eura više nije u rukama kreatora politike i međunarodnih financijaša. Sada je ona u rukama glasača od kojih se traži da se žrtvuju. Potom, problemi europske južne periferije, Grčke, Irske, Portugala, a donekle i Španjolske, raširili su se u samo središte solidnosti eura kao valute: Francusku, Nizozemsku pa čak i Njemačku.
Iz tih “zemalja jezgre” prošloga su mjeseca stigle vijesti o usporavanju privatne potrošnje i padu optimizma. Stoga analitičar Richard Bailey s portala SeekingAlpha.com upozorava da je europska dužnička kriza došla do opasne točke infleksije. Do prije par tjedana europska je kriza bila samo ekonomsko-fiskalna. Sada je postala politička kriza.
Od sada nadalje, na svake će se izbore u svakom kutku kontinenta, na predsjedničke u Francuskoj, parlamentarne u Grčkoj ili regionalne u Njemačkoj, gledati kroz prizmu njihova odnosa prema politici štednje. Za Baileyja, politički gledano, slabi utjecaj skupine političara koja se zalaže za proračunsku strogoću, a jača utjecaj keynesijanaca koji zagovaraju povećanu proračunsku potrošnju, dodatno zaduživanje i državno trošenje radi snižavanja nezaposlenosti. No, kako osnivački dokumenti Europske Unije u velikoj mjeri sprečavaju “tiskanje eura” u smislu izravnog zaduživanja država kod centralnih banaka, to zalaganje za keynesijanski pristup rješavanju krize implicitno znači i poziv na temeljiti redizajn ili čak raskidanje eurozone.
Negativni fiskalni i ekonomski čimbenici koji već pritišću euro u ovom trenutku daleko nadmašuju pozitivne čimbenike koji ga podupiru. Sada se, međutim, upozorava Richard Bailey, javlja i političko raspoloženje protiv stezanja remena, oskudice, politike štednje i asketizma. U takvim okolnostima samo je pitanje koji će katalizator dovesti do preokreta. A kad se on dosegne, rasprava će se usmjeriti prema pitanju da li i kako redizajnirati Europsku uniju ili je posve raspustiti. Jednom kada se to dogodi, rasplet može biti vrlo brz: Bailey podsjeća da se Sovjetski Savez 1989. godine raspao za samo dva mjeseca. Nitko ne može znati hoće li euro u sadašnjem obliku preživjeti ili neće. Ali, Bailey procjenjuje da su izgledi više nego 50 prema 50 da će se ubrzo dogoditi neka velika promjena. Političke krize, naime, ne nestaju samo tako, nego tek kada se dogodi neki krupni potres.
I magazin Time upozorava da bi “demokracija mogla uništiti euro”. Nadolazeći izbori u Francuskoj i drugdje pokazuju masovni narodni otpor politikama štednje potrebnima da bi se sačuvala zajednička europska valuta. Euro je preživio čitav niz katastrofa, piše novinar Michael Sivy, od bankovne krize u Irskoj, preko nekretninskog sloma u Španjolskoj, do non-stop ekonomskog kaosa u Grčkoj, no sada se događa to da u većini zemalja koje čine zonu eura više nema znatnije većine koja bi bila spremna podnositi žrtve potrebne za očuvanje sustava eura. Najsnažniji signal te promjene bila je prva runda francuskih predsjedničkih izbora. Pobjednik Hollande odbacuje politiku žrtvovanja i, umjesto na proračunske rezove, poziva na jače oporezivanje. No taj trend vidljiv je i drugdje. Istoga dana kad i drugi
krug francuskih predsjedničkih izbora, bit će održani i grčki parlamentarni. Ispitivanja javnoga mnijenja prognoziraju da će aktualna koalicija socijalista i umjerenih konzervativaca, koja provodi politiku stezanja, izgubiti 46 zastupničkih mjesta i da će se njezina prevlast svesti na samo par glasova.
Izvor: STInvest
