

Na svjetskim ljestvicama najbogatijih danas se nalaze tisuće milijardera. No američki odvjetnik i milijarder John Morgan ima znatno strožu definiciju toga tko, prema njegovu mišljenju, doista zaslužuje taj naslov.
Morgan, inače osnivač odvjetničke tvrtke Morgan & Morgan, u nedavnom gostovanju u podcastu "The Iced Coffee Hour" ustvrdio je da većina ljudi koje Forbes i drugi financijski mediji nazivaju milijarderima zapravo nema milijardu dolara kojom može odmah raspolagati.
Njegova procjena? Možda ih je svega dvadesetak.
Morgan tvrdi da nekoga ne smatra “pravim milijarderom” ako nema stvarnu milijardu dolara u gotovini ili lako dostupnoj likvidnoj imovini. Prema njegovoj procjeni, takvih ljudi na svijetu možda je tek oko 20.
Pritom i sam sebe ubraja u tu vrlo ekskluzivnu skupinu.
Morganova tvrdnja zvuči provokativno, ali otvara zanimljivo pitanje: što zapravo znači biti milijarder?
Uobičajena definicija prilično je jednostavna. Ako ukupna vrijednost nečije imovine, umanjena za dugove, premašuje milijardu dolara, tu osobu smatramo milijarderom.
No to ne znači da ona ima milijardu dolara na bankovnom računu.
Osnivači velikih tehnoloških kompanija najveći dio svojeg bogatstva često drže u dionicama kompanija koje su osnovali. U izračun njihove neto vrijednosti ulaze i udjeli u privatnim tvrtkama, nekretnine, investicijski fondovi, umjetnine i druga vrijedna imovina.
Netko zato može vrijediti desetke milijardi dolara, a da samo malim dijelom tog bogatstva može neposredno raspolagati.
Morgan upravo tu povlači granicu između “pravih” milijardera i onih čije se bogatstvo najvećim dijelom temelji na procijenjenoj vrijednosti njihove imovine.
Najbolji primjer takvog bogatstva upravo su osnivači tehnoloških kompanija.
Kada se kaže da Elon Musk vrijedi stotine milijardi dolara, to ne znači da se taj iznos nalazi na njegovu bankovnom računu. Najveći dio njegova bogatstva vezan je uz vlasničke udjele u kompanijama poput Tesle i SpaceX-a.
Slično vrijedi za Marka Zuckerberga, Jeffa Bezosa i druge ljude s vrha svjetskih ljestvica bogatstva.
Njihovo bogatstvo nije fiktivno, ali nije isto što i gotovina.
Prodaja velikog paketa dionica može trajati, stvoriti znatnu poreznu obvezu, pritisnuti cijenu dionice ili investitorima poslati signal da najveći dioničar smanjuje svoj udio.
Zbog toga najbogatiji ljudi često ne prodaju imovinu kada im je potreban novac. Umjesto toga koriste dionice i drugu imovinu kao zalog za kredite.
Drugim riječima, milijarder ne mora prodati milijardu dolara vrijedne imovine da bi mogao potrošiti velik iznos novca.
Morgan je kao primjer naveo i Kanye Westa, danas poznatog kao "Ye", čije se bogatstvo svojedobno procjenjivalo na više od milijardu dolara.
Velik dio te procjene bio je povezan s vrijednošću njegova poslovnog odnosa s Adidasom. Kada je Adidas 2022. prekinuo suradnju s njim, Forbes je njegovu procijenjenu neto vrijednost smanjio s približno 1,5 milijardi na oko 400 milijuna dolara.
Morganov argument je da takav primjer pokazuje koliko milijarderski status može ovisiti o procjeni vrijednosti poslovnog udjela, brenda ili budućih prihoda.
Ako se poslovni odnos raspadne ili vrijednost neke imovine naglo padne, netko na papiru može preko noći prestati biti milijarder.
Morganovu procjenu ipak ne treba shvatiti kao precizan statistički podatak.
Ne postoji javna baza koja bi pokazivala koliko gotovine i lako unovčive imovine svaki milijarder na svijetu stvarno posjeduje. Podaci o privatnim bankovnim računima i velikom dijelu investicijskih portfelja uglavnom nisu javno dostupni.
Broj od dvadesetak ljudi zato je prije svega Morganova osobna procjena.
Dodatan problem predstavlja i sama definicija likvidnosti.
Milijarda dolara u gotovini nije isto što i milijarda dolara u američkim državnim obveznicama, fondovima tržišta novca ili drugim vrijednosnim papirima koji se vrlo brzo mogu pretvoriti u gotovinu.
Zato ni Morganova formulacija o “milijardi u banci” nije standard kojim financijski svijet inače određuje tko je milijarder.
Njegov stav možda postaje jasniji kada se pogleda način na koji je sam izgradio bogatstvo.
Morgan & Morgan jedna je od najvećih američkih odvjetničkih tvrtki specijaliziranih za odštetne zahtjeve, a Morgan tvrdi da njegova tvrtka godišnje ostvaruje više od dvije milijarde dolara prihoda.
Osim odvjetničkog poslovanja ulagao je i u nekretnine, oglašavanje te turističke atrakcije.
Njegov pogled na bogatstvo zato je izrazito usmjeren na gotovinu, prihod i novčani tok, a manje na tržišnu vrijednost imovine koja može značajno oscilirati.
Prema standardnoj financijskoj definiciji – bez ikakve sumnje.
Prema Morganovoj definiciji – odgovor nije tako jednostavan.
Upravo je zato njegova izjava privukla pozornost. Ona ne dokazuje da na svijetu postoje samo dvadesetak milijardera, ali dobro pokazuje koliko su brojke koje svakodnevno čitamo na ljestvicama najbogatijih zapravo procjene.
Ako dionice neke kompanije u jednom danu porastu deset posto, njezin osnivač na papiru može postati bogatiji za nekoliko milijardi dolara. Ako cijena sljedećeg dana padne, jednako velik iznos može nestati iz procjene njegova bogatstva.
Ni u jednom trenutku te milijarde nisu morale završiti na njegovu bankovnom računu.
Morgan možda nije redefinirao pojam milijardera, ali je prilično učinkovito ukazao na razliku između dvije stvari koje se često poistovjećuju: vrijediti milijardu dolara i stvarno raspolagati milijardom dolara.
