Menu
Američko Ministarstvo pravosuđa (DOJ) istražuje poznatu ulagačku grupaciju Andreessen Horowitz zbog toga što partneri jednog od najutjecajnijih fondova rizičnog kapitala u Silicijskoj dolini sjede u upravnim odborima kompanija koje su u međuvremenu postale konkurenti. Istraga otvara pitanje koje bi moglo imati posljedice za cijelu industriju rizičnog kapitala.
Prema izvještajima Bloomberga, koje su prenijeli Reuters i TechCrunch, istraga se fokusira na Databricks i Fivetran, dvije kompanije u koje je Andreessen Horowitz, poznatiji kao a16z, ulagao. Suosnivač fonda Ben Horowitz član je upravnog odbora Databricksa, dok partner a16z-a Martin Casado sjedi u upravnom odboru Fivetrana.
Problem za a16z je u tome što se poslovanje tih dviju kompanija posljednjih godina počelo sve više preklapati.
Databricks je izgradio velik posao na području podatkovne infrastrukture i analitike, ali se kroz proizvode poput Lakeflowa proširio i na prijenos i obradu podataka te povezivanje različitih aplikacija i sustava — područje koje čini važan dio poslovanja Fivetrana. TechCrunch navodi da kompanije nisu bile izravni konkurenti kada je a16z prvotno ulagao u njih, ali su se s vremenom približile istom tržišnom segmentu.
Upravo bi takav razvoj događaja mogao postati problem za fondove rizičnog kapitala.
Veliki fondovi često ulažu u stotine startupa, a kompanije koje su u trenutku ulaganja poslovale na različitim tržištima mogu nekoliko godina kasnije lansirati nove proizvode i postati konkurenti. Kako se startupi šire — osobito u sektoru umjetne inteligencije, gdje tehnološke kompanije pokušavaju pokriti sve veći dio lanca proizvoda i usluga — takva preklapanja postaju sve češća.
DOJ, prema medijskim izvještajima, ispituje može li situacija u a16z-u predstavljati kršenje članka 8. američkog Claytonova zakona, antimonopolskog propisa koji ograničava takozvane povezane uprave, odnosno situacije u kojima ista osoba istodobno sudjeluje u upravljanju konkurentskim kompanijama.
Ovaj je slučaj posebno zanimljiv zato što Horowitz i Casado nisu ista osoba. Istraga bi stoga mogla testirati koliko se široko ta odredba može primijeniti kada različiti partneri istog investicijskog fonda sjede u upravnim odborima međusobnih konkurenata.
Mjesto u upravnom odboru tradicionalno je jedan od najvažnijih načina na koji fondovi nakon ulaganja sudjeluju u razvoju kompanija u koje su uložili. Tako mogu utjecati na poslovnu strategiju, izbor vodećih ljudi, nove runde financiranja te eventualnu prodaju kompanije ili izlazak na burzu.
Istodobno, članovi upravnih odbora dobivaju pristup informacijama koje obični investitori uglavnom nemaju, uključujući detaljne financijske rezultate, razvoj proizvoda, prodajne planove i dugoročnu poslovnu strategiju.
Zbog toga samo ulaganje u dvije konkurentske kompanije nije isto što i izravno sudjelovanje u upravljanju objema.
To pitanje postaje još važnije u vrijeme ubrzanog razvoja umjetne inteligencije. Investitori koji su prije nekoliko godina uglavnom izbjegavali financirati izravne konkurente danas sve češće imaju udjele u kompanijama koje se natječu na istim tržištima.
Andreessen Horowitz posebno je izložen takvom riziku zbog veličine svojeg portfelja. Fond je tijekom godina ulagao u stotine kompanija iz područja umjetne inteligencije, financijske tehnologije, obrambene industrije, kriptovaluta i potrošačkih usluga.
Prema TechCrunchu, istraga traje gotovo godinu dana. Za sada nema naznaka da je DOJ zaključio kako je Andreessen Horowitz prekršio zakon, a samo postojanje istrage ne znači da će protiv fonda biti pokrenut formalni postupak.
Cijela priča ima i političku dimenziju.
Andreessen Horowitz posljednjih je godina izgradio snažne veze u Washingtonu, dok su Marc Andreessen i drugi ljudi povezani s fondom postali istaknuti saveznici administracije Donalda Trumpa i zagovornici njezine tehnološke politike.
Zato činjenica da se upravo a16z našao pod povećalom Ministarstva pravosuđa može upućivati na to da je riječ o širem regulatornom interesu za način na koji su povezani veliki investitori i tehnološke kompanije, a ne samo o izoliranom slučaju jednog fonda.
Ako DOJ počne šire primjenjivati Claytonov zakon na fondove rizičnog kapitala, slična pitanja mogla bi pogoditi i druge velike investitore u Silicijskoj dolini.
To bi moglo natjerati fondove da budu znatno oprezniji pri prihvaćanju mjesta u upravnim odborima svojih portfeljnih kompanija.
Posljedice bi mogle osjetiti i sami startupi. Investitori bi, suočeni s većim pravnim rizikom, mogli odlučiti da im se više ne isplati izravno sudjelovati u upravljanju kompanijama u koje ulažu.
Za osnivače bi to značilo manje izravnog angažmana i savjetovanja velikih investitora. Za fondove bi značilo manje kontrole nad njihovim ulaganjima.
