Menu
Napadači nisu ukrali podatke o bankovnim računima ni vrijednosti imovine, ali su došli do nečega što bi im dugoročno moglo biti gotovo jednako vrijedno: identiteta osoba koje stvarno kontroliraju tisuće kompanija, zaklada i trustova.
Lihtenštajn je desetljećima gradio reputaciju diskretnog i sigurnog središta za upravljanje privatnom imovinom. Kibernetički napad na državni registar stvarnih vlasnika sada pokazuje koliko ta reputacija ovisi o informacijskim sustavima čija se sigurnost rijetko dovodi u pitanje — sve dok ne zakažu.
Nepoznati napadači neovlašteno su pristupili registru tijekom noći s 29. na 30. srpnja te kopirali podatke povezane s približno 31.000 pravnih osoba i drugih pravnih struktura, uključujući kompanije, zaklade i trustove. Lihtenštajnske vlasti navode da podaci nisu mijenjani ni brisani, no još nije poznato tko stoji iza napada ni što je bio njegov cilj.
Napad nije zahvatio bankovne sustave ni podatke bankovnih klijenata. Ukradeni registar također nije sadržavao informacije o stanju na računima, vrijednosti imovine, prihodima ili isplaćenim dividendama.
Sadržavao je, međutim, imena i prezimena stvarnih vlasnika, njihove datume rođenja, državljanstva, države prebivališta te podatke o ulozi koju imaju u povezanim pravnim strukturama.
To nisu podaci koji sami po sebi omogućuju pristup bankovnom računu ili prijenos novca, ali napadačima mogu poslužiti kao osnova za daljnje prijevare.
Prema prvim rezultatima istrage, napadači su u registru proveli nekoliko sati. Podatke nisu preuzeli jednim masovnim preuzimanjem, nego su im pristupali pojedinačno nakon otvaranja novog korisničkog računa.
Ta bi pojedinost mogla postati jedan od najneugodnijih dijelova istrage za lihtenštajnske vlasti. Otvara pitanje kako je novootvorenom računu omogućen pristup osjetljivim informacijama i zašto automatizirani sigurnosni sustavi nisu ranije prepoznali neuobičajeno ponašanje.
Vlasti su priopćile da su utvrdile moguću točku ulaska u sustav, ali nisu objavile tehničke pojedinosti. Napad su opisale kao ciljan i tehnički vrlo sofisticiran.
Registar je privremeno isključen iz vanjske uporabe, a vlada je ugasila i nekoliko drugih državnih sustava kako bi provela dodatne sigurnosne provjere. Naknadno je odlučeno da će se pregled proširiti i na druge dijelove državne IT infrastrukture.
Europske države uvele su registre stvarnih vlasnika kako bi bankama, regulatorima i istražiteljima olakšale utvrđivanje tko se nalazi iza kompanija, zaklada i drugih složenih pravnih struktura.
U slučaju Lihtenštajna riječ je o posebno osjetljivoj bazi podataka. Ta mala država smještena između Švicarske i Austrije ima oko 40.000 stanovnika, ali je sjedište velikog broja kompanija, zaklada i trustova koje međunarodni klijenti koriste za upravljanje imovinom, nasljeđivanje i ulaganja.
Napadač koji zna identitet stvarnog vlasnika zaklade, njegovo državljanstvo i državu prebivališta može te informacije povezati s podacima iz drugih curenja, javnih registara, društvenih mreža ili komercijalnih baza podataka. Tako može izraditi dovoljno detaljan profil za uvjerljive pokušaje prijevare, lažno predstavljanje, ciljane phishing poruke ili ucjenu.
