Menu
Električni automobili već se godinama predstavljaju kao klimatsko rješenje. No novo istraživanje tvrdi da bi pitanje elektrifikacije prometa moglo biti jednako važno i za javno zdravlje — i to u razmjerima koji se mjere milijunima života.
Prema novom izvješću International Council on Clean Transportationa, brži globalni prijelaz na vozila s nultom emisijom mogao bi do 2050. spriječiti oko 8,8 milijuna prijevremenih smrti povezanih sa zagađenjem iz cestovnog prometa. ICCT procjenjuje da emisije iz cestovnih vozila danas u prosjeku pridonose jednoj prijevremenoj smrti svakih 45 sekundi te novom slučaju dječje astme svake dvije minute.
To je dramatična brojka, ali i podsjetnik da se rasprava o električnim vozilima ne vodi samo oko dometa, cijene baterija ili dostupnosti punionica. Ona se sve više vodi i oko zraka koji ljudi udišu u gradovima, uz prometnice i u regijama u kojima se stari vozni park zadržava dulje nego u bogatijim zemljama.
ICCT, organizacija poznata i po ulozi u razotkrivanju Volkswagenova Dieselgate skandala, u svom izvješću navodi da bi ambicioznija elektrifikacija mogla smanjiti broj prijevremenih smrti od zagađenja cestovnog prometa za 63 posto te broj novih slučajeva dječje astme za 80 posto. U suprotnom scenariju, bez ubrzanog prijelaza, globalni broj smrti povezanih s takvim zagađenjem mogao bi do 2050. porasti za 74 posto.
Električni automobili u ovoj studiji nisu prikazani samo kao industrijski trend ili politički simbol zelene tranzicije. Oni su prikazani kao zdravstvena intervencija — poput čišćih elektrana, strožih standarda za zrak ili zabrane najprljavijih goriva.
Najveći zdravstveni problem kod cestovnog prometa nisu samo emisije ugljikova dioksida, koje zagrijavaju planet, nego i lokalni zagađivači: sitne čestice, dušikovi oksidi i drugi spojevi koji se povezuju s bolestima srca, pluća i dišnog sustava. Ti zagađivači posebno pogađaju djecu, starije osobe i ljude koji žive blizu prometnih koridora.
No izvješće dolazi u trenutku kada se tranzicija prema električnim vozilima politički i tržišno komplicira. U dijelu zemalja poticaji se smanjuju, proizvođači automobila traže fleksibilnije rokove, a potrošači se žale na cijenu vozila i nedostatak infrastrukture za punjenje. Istodobno, globalna prodaja električnih vozila i dalje raste, ali neravnomjerno: bogatije zemlje brže mijenjaju vozni park, dok siromašnije često dulje ostaju ovisne o starijim i prljavijim vozilima.
To stvara opasan paradoks. Zemlje koje najviše trebaju čišći promet često imaju najmanje fiskalnog prostora za subvencije, punionice i brzu obnovu voznog parka. ICCT upozorava da bi se bez snažnije politike zdravstveni teret zagađenja mogao sve više premještati prema zemljama s nižim i srednjim dohotkom, dok bogatije zemlje postupno čiste svoje ceste.
Naravno, studija ne znači da će električni automobili sami riješiti problem zagađenja. Potrebna je čišća proizvodnja električne energije, bolji javni prijevoz, manje prometne gužve, sigurnija infrastruktura za pješake i bicikliste te pametnije urbano planiranje. Električni automobil s prljavom strujom i dalje je samo dio rješenja, ne cijela strategija.
Ali zdravstvena računica mijenja političku dinamiku. Ako brža elektrifikacija doista može spriječiti milijune prijevremenih smrti, tada odgađanje tranzicije više nije samo industrijsko ili ideološko pitanje. Ono postaje pitanje javnog zdravlja, kažu autori gore spomenutog istraživanja.
