Menu
Globalna industrija vjetroenergije ulazi u povijesnu fazu rasta. Prema analizi konzultantske kuće Wood Mackenzie, do 2030. globalno će biti dostupno više od dva teravata kapaciteta vjetroelektrana. Zvuči impresivno kada se uzme kontekst kako je prvi teravat dosegnut tek 2023., nakon više od dva desetljeća neprestanih ulaganja.
Samo 2025. mogla bi biti rekordna godina: globalno će se dodati čak 170 gigavata (GW) novih kapaciteta, od čega više od 70 GW u posljednjem kvartalu 2025. To znači kako bi samo jedan ovogodišnji kvartal mogao donijeti više instalacija nego cijela bilo koja godina prije 2020.
Najveći dio ovog rasta dolazi iz Kine, čije kopnene vjetroelektrane bilježe eksplozivan rast zahvaljujući sve većoj potražnji električne energije iz podatkovnih centara i procesa elektrifikacije industrije. Kina tako sve snažnije preuzima ulogu globalnog lidera – dok druga etablirana tržišta, uključujući EU i SAD, stagniraju zbog političke nesigurnosti i regulatornih prepreka.
Iako je kineski offshore sektor suočen s izazovima zbog sukoba oko korištenja morskih površina, analitičari procjenjuju kako bi u idućim godinama vjetar u Kini mogao proizvoditi jednako energije kao i solarne elektrane. Time bi vjetroenergija postala ključan alat u ostvarenju klimatskih ciljeva, ali i u zadovoljavanju rastuće potražnje za strujom.
Europa je u protekla dva desetljeća bila pionir u razvoju vjetroenergije, posebno na moru. No, visoki troškovi, neuspješni natječaji i sporost nacionalnih administracija usporavaju daljnji razvoj. Dok kopnena vjetroenergija i dalje bilježi stabilan rast, offshore projekti u Njemačkoj, Danskoj i Velikoj Britaniji suočeni su s kašnjenjima i odgodama.
U Hrvatskoj, potencijal za razvoj vjetroelektrana ostaje velik, posebno na obali i u zaleđu Dalmacije. Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatska trenutačno raspolaže s oko 1 GW instaliranih kapaciteta vjetroelektrana, no strategija do 2030. predviđa višestruko povećanje. Glavni izazovi su spora administracija, ali iotpor lokalnih zajednica.
Dok Kina i dalje bilježi ubrzanje, a Europa traži nove modele, Sjedinjene Američke Države suočavaju se s padom konkurentnosti. Trumpova administracija najavom ukidanja poreznih olakšica nakon 2027. potaknula je kratkoročni val projekata, ali dugoročno usporila razvoj. Prema prognozama, SAD će prvi put u posljednjih desetak godina zaostati iza Njemačke i Indije u dodavanju novih kapaciteta.
Za Hrvatsku i regiju jugoistočne Europe vjetroenergija predstavlja jednu od rijetkih prilika za tehnološki i industrijski skok. Dok globalni divovi ulažu milijarde u megaprojekte, manje zemlje poput Hrvatske mogu profitirati kroz razvoj lokalnih dobavljača, ulaganja u mrežnu infrastrukturu i poticanje inovacija u skladištenju energije.
Europski zeleni plan i fondovi EU nude financijsku potporu, ali ključna će biti sposobnost nacionalnih vlada da ubrzaju administrativne procedure i osiguraju stabilan regulatorni okvir.
Kako zaključuje Wood Mackenzie: „Najznačajnija transformacija vjetroindustrije u desetljećima upravo se odvija. Pitanje nije hoće li vjetar postati nositelj energetske tranzicije, nego koja će tržišta znati najbolje iskoristiti njegov potencijal.“
