

Digitalne platforme za prijevoz posljednjih su godina redefinirale način na koji se krećemo. No, dok se Uber i njegovi konkurenti natječu u ponudi što bržih i praktičnijih usluga, pojavljuje se i nova navika korisnika – sve češće i sve slobodnije otkazivanje vožnji.
U Atlanti, jednom od prvih američkih gradova u kojem Uber nudi i vozila bez vozača u suradnji s Waymom, dio putnika počeo je koristiti zanimljivu taktiku: otkažu vožnju čim shvate da im je dodijeljen “običan” vozač, u nadi da će sljedeći put dobiti autonomno vozilo. Kako prenosi Business Insider, korisnici u pravilu nakon otkazivanja ne trpe nikakvu štetu, a u većini slučajeva uspijevaju izbjeći i naknadu za otkazivanje – pod uvjetom da vožnju otkažu unutar zadanog vremenskog okvira.
Uberova politika u tom je smislu jasna. Putnici u kategorijama UberX, UberXL ili Comfort imaju dvije minute da besplatno otkažu vožnju nakon što im je dodijeljen vozač, dok korisnici premium usluga, poput Uber Black ili Premier, imaju čak pet minuta. Nakon toga, aplikacija može naplatiti naknadu, čija visina ovisi o tome koliko je vremena vozač već uložio u dolazak na lokaciju preuzimanja.
Uber pritom navodi kako se te naknade smatraju kompenzacijom za trud i vrijeme njihovih vozača. No, nije posve jasno može li veći broj otkazivanja dugoročno utjecati na korisničku ocjenu, jer kompanija o tome na svojim službenim stranicama ne daje detaljne informacije.
Fenomen masovnog otkazivanja pokazuje i drugu stranu priče: digitalne platforme svojim korisnicima nude visoku razinu fleksibilnosti, ali istovremeno moraju paziti da sustav ostane održiv i za vozače. Prečesta otkazivanja mogu dovesti do privremenih blokada – primjerice, u Atlanti je zabilježeno da aplikacija ponekad onemogući korisniku naručivanje vožnje na 20 ili 30 minuta ako nekoliko puta zaredom otkaže vožnju.
Za poslovne putnike, ali i sve one koji Uber koriste svakodnevno, razumijevanje pravila otkazivanja postaje dio financijske pismenosti jednako kao i razumijevanje programa vjernosti aviokompanija ili hotela. Znati kada se može otkazati vožnja bez troška i kako takve odluke utječu na vlastiti “digitalni ugled” postaje novi oblik urbanog bontona.
