Menu
Mareike Wieth i Rose Zachs proveli su istraživanje na 428 studenata prilikom kojeg su se oni morali klasificirati prema tome smatraju li se više jutarnjim ili večernjim tipom osobe, a potom su studenti rješavali poslovni problem i odgovorali na analitički postavljena pitanja. Rezultati su pokazali kako su jutarnji tipovi osoba probleme bolje rješavali navečer, dok su večernji tipovi ljudi probleme bolje rješavali ujutro. Drugim riječima, porastom pospanosti porasla je i njihova kreativnost. Pomalo čudno, zar ne?
No isto tako prema Wiethu, kada se počnete osjećati umorno, mozak teže filtrira distrakcije i fokusira0 se, što bi značilo da tada možete razmišljati o nepovezanim informacijama i potencijalno rezultate interpretirati na drugačiji način.
Rezultatima istraživanja također se došlo do spoznaje kako ne postoji točno određeno vrijeme kada smo najkreativniji, već se to više može povezati na individualnoj razini ovisno o rutini svakog pojedinca.
Također poželjno je i moći prepoznati trenutak kada se članovi tima osjećaju umorno ili pak energično kako bi se bolje koordinirao njihov rad i izvuklo najviše od svakog pojedinca. Postoji mogućnost da je bolje dopustiti svakom pojedinom članu tima da svoj dio projekta naprave u trenutku svoje smanjene energije nego ih forsirati na suradnju kada su svi aktivni s obzirom da danas većina zaposlenika cijeni autonomiju i fleksibilnost koju dobiju na radnom mjestu.
Na posljetku, dok se gore spomenuto istraživanje više bazira na širu sliku dana svakog pojedinca, ne bi smjeli zaboraviti svoj „ultradian“ ritam. Ovaj je ritam prisutan za vrijeme spavanja, ali i potpune budnosti kada vaš mozak prolazi kroz izmjenična razdoblja visokih i niskih frekvencija aktivnosti koji se odvijaju otprilike svakih 90 minuta. Stoga ako imate zadatak koji sadrži i kreativne i analitičke elemente, ako je moguće, kreativni dio ostavite za kraj kada se vaš mozak prirodno prebacuje u fazu odmora jer se očekuje da će se tada brže doći do kreativnog rješenja problema.
