Menu
I u Njemačkoj je oduvijek bio čitav niz "velikih igrača" koji su sakupljali svoja članstva u nadzornim odborima kao što su nekad mališani sakupljali značke ili sličice Životinjskog carstva. To naravno ne znači samo golem ugled i dokaz moći, nego je to povezano i s odličnom plaćom koju primaju u svakom od tih koncerna...
No, što oni tako uopće mogu nadzirati? Na primjer, jedan od rekordera u tom sakupljanju članstava je Paul Achleitner: on sjedi u nadzornim odborima koncerna Daimler i Bayer, a povrh toga je još i predsjednik nadzornog odbora Deutsche Bank. Formalno, nadzorni odbor prije svega treba štititi interese vlasnika, dakle dioničara, ali u Njemačkoj udruzi vlasnika vrijednosnica (Deutsche Schutzvereinigung für Wertpapierbesitz, DSW) se pitaju - je li mu uopće dovoljno 24 sata na dan da to uopće može činiti?
Jer Achleitner, inače rođeni Austrijanac, je samo u 2015. teoretski trebao biti prisutan na 90 sjednica, odnosno zasjedanja raznih povjerenstava gdje su nazočni i članovi NO, izračunali su u DSW. Naravno, na takve sjednice se ne može doći tek tako: treba pročitati i proučiti sve potrebne spise i dokumente o poslovanju poduzeća. A ako taj koncern prolazi kroz teška vremena, upozorava čelnica Udruge Jella Benner-Heinacher, onda je i pitanje može li stvarno na bilo kojem od tih položaja činiti sve što treba.
Jer prošla su vremena kad je bilo opće poznato kako je članstvo u nadzornom odboru koncerna značilo "sjediti u društvu starije gospode koji vrijeme sjednica uglavnom provode pušeći skupe cigare". Benner-Heinacher upozorava i kako kodeks uprave njemačkih koncerna u međuvremenu od članova nadzornih odbora zahtjeva mnogo više pažnje i aktivnosti, sve do operativnih odluka o strategiji koncerna. Sve to je prije bilo drugačije, ali najveća promjena jest da taj kodeks od članova traži i sasvim konkretnu, materijalnu odgovornost za svoje odluke.
Udruga vlasnika vrijednosnica u svakom slučaju sa zadovoljstvom konstatira kako je zbog toga i sve manje takvih "sakupljača dužnosti". Ali čak i ako sad moraju više raditi, nitko od njih se ne može požaliti da zato nije dobro plaćen. U prosjeku, običan član nadzornog odbora nekog od najvećih njemačkih koncerna uvrštenih u indeks DAX godišnje prima oko 111.000 eura - 6,3% više nego prošle godine. Prihodi predsjednika nadzornih odbora je porastao za "samo" 5,5% na oko 355.000 eura godišnje.
I na ljestvici najvećih prihoda opet vodi Paul Achleitner gdje je kao predsjednik NO Deutsche Bank - usprkos skandalima u toj banci i izrazitom nezadovoljstvu i malih dioničara te banke i udruge DSW - 2015. primio oko 800.000 eura. Slijede Gerhard Cromme (Siemens, 608.000 eura) i Wolgang Reitzle (Continental, 494.000 eura). Ukupno, 29 od 30 koncerna u DAX-u njihovi nadzorni odbori koštaju 75,9 milijuna eura, 5,9% više nego u godini prije toga.
Udruga vlasnika vrijednosnica namjerno u svojim proračunima preskače jedan koncern iz DAX-a: Volkswagen. Jer zbog skandala s ispušnim plinovima i pada dividendi su i naknade članova nadzornog odbora tog koncerna doslovce - srezane. Dok su 2014. još među sobom podijelili 12,1 milijun eura, u godini nakon toga je za njih bilo još samo 700.000 eura: neviđeni minus od čak 94%.
Zato, ako se ubroji Volkswagen u tu računicu - koji je bio jedan od najizdašnijih platiša svojih članova nadzornog odbora, onda "ruši" i čitav prosjek u DAX-u pa bi tako ispalo da su u DAX-u po prvi puta nakon krizne 2009. članovi NO dobili manje novca.
Jedan od velikih problema, još iz doba dok je glavna zadaća članova nadzornih odbora bila na sjednicama pušiti debele cigare i pijuckati plemenitu kapljicu koja im je servirana za okrjepu na trošak firme, je bila da je naknada članovima nadzornog odbora u pravilu bila vezana za dobit koncerna. Zvuči logično, ali to onda znači i da su bili skloniji riskantnim odlukama gdje će profit biti velik - a nakon njih, može onda uslijediti i potop.
"Značajni varijabilni dio naknade je nužno vodio tome da je ta naknada stvarala krive prioritete i ugrožavala neovisnost nadzornog odbora", objašnjava predsjednica udruge DSW za pokrajinu Sjeverno Porajnje i Vestfalija Christiane Hötz. Zato u međuvremenu čak 22 od 30 koncerna u DAX-u svojim članovima nadzornog odbora plaćaju fiksne naknade. One nisu malene, ali više nema mogućnosti da postanu i astronomske.
Član nadzornog odbora ipak ne znači da je to posao koji zahtjeva puno radno vrijeme. Ali u nedavnoj krizi se pokazalo da predsjednici nadzornih odbora doista moraju stalno pratiti što se događa u koncernu. Do sad se jedva događalo da je neki predsjednik nadzornog odbora završio u zatvoru, ali njihov život više nije lagan.
Tako je i Commerzbank, financijska institucija koja ionako prolazi kroz teške dane, mjesecima tražila novog predsjednika nadzornog odbora - i nije ga našla. Na kraju će od 2018. tu dužnost od Klaus-Petera Müllera preuzeti Stefan Schmittmann koji je Commerzbank i vodio na čelu krizne uprave. U Udruzi vlasnika vrijednosnica se tome ne čude: "U bankama je ionako izuzetno teško uopće naći nekoga tko bi bio u nadzornom odboru i ispunjavao tražene uvjete. I da je uz to još i spreman staviti glavu na panj ako nešto krene po zlu", objašnjava Benner-Heinacher.
Izvor: DW
