Menu
Trinaest, djelomično radikalnih, zahtjeva upućenih industrijskim zemljama sadrži novi izvještaj „Rimskog kluba“, trusta mozgova koji je u Berlinu predstavljen i objavljen kao knjiga...
Prijedlozi ne stižu s nepoznate adrese: još 1972. godine knjiga „Granice rasta“ bila je svjetski poznata. Članovi ovog trusta mozgova su poduzetnici, znanstvenici, industrijalci i druge poznate ličnosti. Iz Njemačke su tu, između ostalih, Liz Mohn (Bertelsmann), Wolfgang Sachs (Greenpeace), Eberhard von Koerber (BMW) te znanstvenik i političar SPD-a Ernst Ulrich von Weizsäcker. On je od 2012. predsjednik Rimskog kluba čije je glavno sjedište u Švicarskoj.
Oba autora knjige Rimskog kluba Jorgen Randers i Graeme Maxton konstatiraju: nakon trideset godina globalizacije i rasta, situacija se pogoršala, milijuni ljudi izgubili su posao, jaz između siromašnih i bogatih je sve veći.
Sustav se mora promijeniti, ističe Maxton, glavni tajnik Kluba. Gospodarski sustav koji zahtijeva neprekidni rast nije rješenje, već uzrok problema. Greška je u ustrajanju na neoliberalizmu koji je, smatra Maxton, mnogima isprao mozak.
Kako bi promjena sustava trebala izgledati, autori su saželi u katalogu zahtjeva pod naslovom „Jedan posto rasta je dovoljan“. Nisu svi prijedlozi novi, no pojedini su radikalni, poput politike jednog djeteta ili zahtjeva za duži plaćeni godišnji odmor.
Evo liste prijedloga:
1. Ekološki paketi mjera za poticaj rasta – financirani s više novca ili kroz veće poreze, kao mjera protiv klimatskih promjena
2. Veći porezi na fosilna goriva kao što je ugljen, sa ciljem poticanja alternativnih energija
3. Za vrijeme ekološke transformacije: subvencije za zaposlene koji prelaze na druge poslove
4. Reforma poreznog sustava: smanjenje poreza na prihode od rada, a povećanje poreza na potrošnju sirovina, prije svega s ekološkim ciljem. To znači: skuplji avionski letovi i grijanje.
5. Ogromno povećanje poreza na nasljedstvo, kako bi se smanjila nejednakost i povećali prihodi države
6. Više dana za odmor, kako bi se radnicima omogućilo više slobodnog vremena, a posao bio bolje raspoređen
7. Bezuvjetni osnovni dohodak, prije svega za one kojima je najpotrebniji: za stare, bolesne i nezaposlene
8. Povećanja starosne dobi za odlazak u mirovinu na 70 godina
9. Veći porezi za bogate i tvrtke, kako bi se pravednije podijelio profit, naročito imajući u vidu robotizaciju
10. Politika jednog djeteta, sa ciljem smanjenja rasta broja svjetskog stanovništva
11. Nova definicija „plaćenog rada“, kojom bi trebala biti obuhvaćena i njega članova obitelji
12. Jačanje sindikata sa ciljem povećanja plaća i smanjenja nezaposlenosti
13. Ograničavanje trgovine tamo gdje su ugrožena radna mjesta
Na predstavljanju knjige uvodni govor je održao njemački ministar razvoja Gerd Müller (CSU). On je rekao da se, po njegovom mišljenju, „ne bi trebalo raditi o manjem, nego o drugačijem rastu“. Ministar se ipak složio s ocjenom da se svijet nalazi na „raskrsnici“. Srlja li čovječanstvo u propast ili će uspjeti ostvariti održiv rast? Ministar je optimist smatrajući da je Njemačka – kao i čitava Europa – odlična regija. Postoji dovoljno inovacija i tehnologija kako bi se recimo riješio problem gladi u svijetu. U svijetu ima mjesta za deset milijardi ljudi, smatra Müller, ali samo pod uvjetom da se gospodarski rast snažnije odvoji od potrošnje resursa.
Zapadni model potrošnje - „naši automobili, naš životni stil“ – ne može biti model budućnosti za Indiju ili Afriku, jer on troši previše resursa i energije. Ministar nije odgovorio na pitanje iz publike zašto ljudima u tim dijelovima svijeta „želi uskratiti dobar život“.
Rimski klub ima i kritičare koji ukazuju na to da gospodarski sustav nije zakazao na svim stranama: milijuni ljudi su oslobođeni iz apsolutnog siromaštva, neki su pronašli put do srednje klase, kao što pokazuju primjeri Kine ili Indije.
Kritike se posebno odnose na zahtjev za politikom jednog djeteta, koja bi prema ocjeni Rimskog kluba trebala biti poticana i u zapadnim zemljama. Na te kritike Jorgen Randers odgovora da jedno dijete u nekoj industrijskoj zemlji troši trideset puta više resursa od djeteta u Indiji. S tim u vezi Zapad bi trebao biti primjer. Žene sa samo jednim djetetom zato bi trebale biti nagrađene novčanom premijom.
A kako ministar Müller misli smanjiti razlike između siromašnih i bogatih zemalja? Razvojna pomoć morala bi globalno biti udvostručena, smatra ministar, a globalnu trgovinu bi trebao zamijeniti pravedni model trgovine, s poštenim plaćama i pristupima tržištu. Zemljama u razvoju je potrebno više inovacija i bolja obrazovna politika.
Müller je pozdravio izvještaj Rimskog kluba, ocijenivši da su konkretni prijedlozi za rješavanje problema uvijek dobro došli i da o njima treba razgovarati. Jer, samo upozorenja na opasnost od apokalipse - ne pomažu.
Izvor: DW
