Da je u zemlji veća zaposlenost i bolji standard, manje bismo se osvrtali na prošlost, a više gledali u budućnost. No da bi se otvarala radna mjesta, treba nam fleksibilnije i učinkovitije zakonodavstvo. Trebaju nam strane investicije, ali investitori nailaze na zapreke...
Najviše nam zamjeraju birokraciju, česte izmjene zakona i nedostatak potrebne infrastrukture. Tromost i sporost realizacije njihovih ideja i projekata vjerojatno mnoge otjeraju na samome startu. Oni koji ostaju zamjeraju nam što ne prepoznajemo mogućnosti na kojima bi mnogi mogli zaraditi.
Klasičan primjer hrvatske stvarnosti je Britanac Constantine Azar koji je prije tri godine odlučio baš u Hrvatskoj pokrenuti posao, piše HRT. U mjestu Lukavcu pokraj Velike Gorice odlučio je graditi tvornicu. Investicija vrijedna milijun eura. I onda ga je zatekla hrvatska stvarnost. No ovaj uporni Britanac nije se dao smesti. Pokretanje tvornice baklava, najveće takve u ovom dijelu Europe, trajalo je mjesecima. A u Velikoj Britaniji iz koje je došao, kaže, tvrtku se uz nekoliko papira i podataka može otvoriti u roku od 24 sata.
Dakle, na kraju je uspio. Izgradio je tvornicu i pokrenuo proizvodnju, zaposlio dvadesetak radnika, svi su iz Hrvatske. O hrvatskim radnicima misli sve najbolje, kao i oni o svome stranom poslodavcu. Ali...
I dok je dobrog radnika u Hrvatskoj lako naći, sve drugo predstavlja problem. Uz birokraciju, papirologiju i čekanje, poslovanje mu otežavaju i određeni nejasni zakoni koji su zastarjeli u Europi, kaže, a nekada ih nedovoljno razumiju i sami zaposlenici mjerodavnih instituacija. Uz to, zakoni se prečesto mijenjaju. A da bismo počeli rasti, moramo mijenjati stare navike.
Zanimljivi HRT-ov prilog možete pogledati ovdje.