Menu
Konjunkturne prognoze za Njemačku se pogoršavaju. I vodeći njemački instituti za gospodarska istraživanja proteklog tjedna su osjetno korigirali prognoze gospodarskog rasta na dolje - na 1,3 posto u ovoj i još manje, 1,2 posto u idućoj godini...
To je tek zadnja u nizu loših vijesti. Nedavno je stigla ona o padu izvoza pa onda i o smanjenju narudžbi i proizvodnje - kao nikada do sada od financijske krize 2009. Posebno je pogođeno "srce" njemačke industrije - proizvođači strojeva i postrojenja.
Proteklog tjedna je i Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorio na opasnost od nove globalne krize te i on korigirao svoje prognoze za gospodarski rast - i u Njemačkoj i u svijetu.
Kazaljka konjunkturnih barometara koji, između ostalog, mjere raspoloženje među šefovima njemačkih tvrtki, na burzama i u privatnim domaćinstvima već mjesecima pokazuje na dolje. Njemačka vlada je do sada uvijek naznake pada konjunkture uzimala kao povod da od europskih susjeda traži još strožu politiku štednje i reformi. Srž poruke kancelarke Merkel i ministra financija Schäublea vladama Francuske i Italije je glasila: ugledajte se na njemački primjer i sve će biti dobro.
Serija loših vijesti sada pokazuje da njemačka privreda ovisna o izvozu ne može rasti ako njezinim europskim susjedama loše ide. Konačno, one kupuju dvije trećine njemačkog izvoza.
Ni na drugim za Njemačku važnim tržištima ne cvjetaju ruže - u Kini, na primjer, ili u Brazilu. Njemačka vlada tu ne može ništa promijeniti. Ali kada je kriza u Europi u pitanju, može. Ali se čini da to ne želi.
Solidarnim rješenjima se kancelarka Merkel uvijek opirala. Počevši od eurobondova, dakle zajedničkih državnih obveznica, pa do zajedničkih rezervi u bankovnoj uniji - za sve to Merkel ne želi ničuti.
Postojana je u odbijanju zahtjeva Francuske i Italije da se dozvoli više manevarskog prostora u politici štednje kao i kod zahtjeva za više investicija u Njemačkoj.
Pritom su upravo investicije u infrastrukuturu i obrazovanje prijeko potrebne. Početkom 1990-ih su javne i privatne investicije činile skoro četvrtinu njemačkog gospodarskog volumena. U međuvremenu je taj udio pao na 17 posto - što je puno manje pod prosjeka industrijskih zemalja u OECD-u.
Njemačka živi prema geslu - dok traje, traje. A to nije dobra pretpostavka za budućnost kada su kineske tvrtke počele same graditi ono što su do sada kupovale u Njemačkoj.
Umjesto toga, ministar financija Schäuble drži se svog omiljenog projekta "kao pijan plota": uravnoteženog budžeta, takozvane "crne nule". To je njegov način signaliziranja europskim susjedama da slijede njemački primjer.
Ekonomski analitičari u svom jesenskom izvještaju neuvijeno navode što misle o tome: crna nula je "prestižni projekt" koji "iz ekonomskog gledišta trenutno nije primjeren". Francuski predsjednik Hollande im sigurno plješće. Schäuble pak ustraje u svom stavu da bi promjena kursa bila "suluda". Strah od novog zaduživanja je primjeren, ali ipak je pogrešno ignorirati aktualne simptome krize i uporno ustrajavati na nastavljanju politike štednje.
Godine gospodarske stagnacije, 26 milijuna nezaposlenih u Europskoj uniji, oslabljeni socijalni sustavi i jačanje nacionalističkih stranki trebalo bi biti dovoljan razloga za odstupanje od dogme stroge štednje.
Izvor: Deutsche Welle
