Menu
Travis Kalanick ponovno ima nekoliko poruka za investitore rizičnog kapitala (venture capital, op.a.). I, kao što se može očekivati od čovjeka koji je Uber izgradio agresivnim tempom, a potom ga napustio nakon sukoba s vlastitim upravnim odborom, nije štedio na riječima.
Gostujući u podcastu investitora i autora Davida Senre, Kalanick je procijenio da svega oko 10% investitora uspijeva zadovoljiti osnovni kriterij – da barem ne nanesu štetu kompaniji u koju su uložili. Još je manje onih koji, prema njegovu mišljenju, doista stvaraju dodatnu vrijednost.
“Jedan posto njih je zapravo korisno”, rekao je Kalanick govoreći o investitorima.
To možda zvuči kao prilično nezahvalna poruka iz usta osnivača koji je upravo prikupio jednu od najvećih privatnih investicijskih rundi ove godine. Podsjetimo, Kalanickova nova kompanija Atoms prošlog je mjeseca osigurala investiciju od 1,7 milijardi dolara, a rundu je predvodio poznati venture capital fond Andreessen Horowitz. Ben Horowitz pritom se pridružio upravnom odboru kompanije.
No upravo je to dio Kalanickove poruke. On ne tvrdi da osnivači ne trebaju novac fondova rizičnog kapitala. Tvrdi da bi trebali vrlo pažljivo birati kome će, zajedno s kapitalom, dati i utjecaj na kompaniju.
Kalanick smatra da između osnivača i njihovih investitora gotovo uvijek postoji velika razlika u količini informacija kojima raspolažu. Osnivač svakodnevno živi s problemima kompanije, kupcima, zaposlenicima i proizvodom, dok investitor poslovanje promatra izvana i uključuje se samo povremeno.
U njegovoj usporedbi, osnivač je poput šahovskog velemajstora koji se nalazi usred partije. VC investitor može biti pametan, iskusan i uspješan, ali još uvijek sve promatra sa strane.
Problem nastaje kada taj promatrač počne vjerovati da partiju razumije bolje od osobe koja je igra.
Kalanick zbog toga smatra da najbolji investitori često nisu oni koji pokušavaju zajedno s osnivačem upravljati kompanijom, nego oni koji znaju kada trebaju pomoći – i kada je bolje da se ne miješaju.
Takav stav nije naročito iznenađujući s obzirom na njegovu povijest.
Kalanick je posebno izdvojio Benchmark, jedan od najpoznatijih fondova rizičnog kapitala iz Silicijske doline i jednog od ranih ulagača u Uber.
Njegov savjet drugim osnivačima prilično je jednostavan: ne uzimajte njihov novac.
Odnos Kalanicka i Benchmarka jedan je od poznatijih sukoba između osnivača i investitora u američkoj tehnološkoj industriji. Benchmark je imao mjesto u Uberovu upravnom odboru te je 2017. bio među investitorima koji su izvršili pritisak na Kalanicka da odstupi s mjesta izvršnog direktora nakon niza skandala povezanih s korporativnom kulturom, regulatornim problemima i njegovim stilom upravljanja.
Gotovo deset godina kasnije očito još uvijek postoji dovoljno nezadovoljstva da Kalanick javno odvraća druge osnivače od suradnje s tim fondom.
No njegov pogled na to razdoblje danas je nešto nijansiraniji.
Kalanick priznaje da osnivači ne bi trebali razvijati ono što naziva “mentalitetom žrtve” u odnosu prema investitorima. Dio odgovornosti, smatra, uvijek treba tražiti i kod sebe.
Kalanick danas dio problema u Uberu pripisuje načinu na koji ga je oblikovao njegov prethodni startup Red Swoosh.
Ta je kompanija godinama bila na rubu opstanka. Kalanick je opisao razdoblja u kojima nije primao plaću i praktički nije znao hoće li kompanija preživjeti.
Takav način razmišljanja prenio je i u Uber.
Problem je bio u tome što je nastavio upravljati kompanijom s mentalitetom osnivača koji pokušava preživjeti još jedan mjesec čak i kada je vrijednost Ubera narasla na približno 70 milijardi dolara.
Preciznost, perfekcionizam i opsesivna usredotočenost koji mogu biti korisni kada startup ima deset zaposlenika postaju nešto sasvim drugo kada kompanija posluje u desecima zemalja i zapošljava tisuće ljudi.
