Menu
Europa već godinama meta kritika da je propustila tehnološku revoluciju. Dok Sjedinjene Države stvaraju kompanije poput OpenAI-ja, Anthropica i Googlea, a Kina ubrzano razvija vlastite AI modele, Europska unija češće se povezuje s regulacijom nego s tehnološkim probojima.
No upravo bi to zaostajanje Europi moglo donijeti neočekivanu prednost, ocjenjuje Reuters Breakingviews.
Prema toj analizi, Europa bi mogla relativno dobro proći u oba moguća scenarija: ako se sadašnji AI investicijski boom pokaže pretjeranim i završi velikim financijskim gubicima, ali i ako umjetna inteligencija doista postane jedna od najvažnijih tehnologija sljedećih desetljeća.
Američke tehnološke kompanije ulažu goleme iznose u podatkovne centre, računalne čipove i razvoj novih AI modela.
Velik dio tih ulaganja više se ne financira samo iz gotovine koju stvaraju kompanije poput Mete i Alphabeta, nego i kroz sve veće količine duga i složene financijske aranžmane između proizvođača čipova, cloud kompanija, investitora i samih AI kompanija.
Reuters Breakingviews navodi procjenu prema kojoj su različiti oblici međusobnog financiranja u AI industriji dosegli čak 3,6 bilijuna dolara.
To izaziva usporedbe s američkim tržištem nekretnina prije financijske krize 2008. godine.
Razlika je, međutim, u tome što su europske banke prije te krize bile duboko uključene u američko tržište hipotekarnih vrijednosnih papira. Kada se tržište urušilo, veliki dio gubitaka prelio se i na Europu.
Kod današnjeg AI booma situacija je drukčija.
Većina duga kojim se financira izgradnja AI infrastrukture koncentrirana je na američkom tržištu, dok je izloženost europskih financijskih institucija zasad relativno mala. Reuters Breakingviews kao primjer navodi nedavno SoftBankovo izdanje obveznica vrijedno 11,1 milijardu dolara za financiranje ulaganja u OpenAI, od čega je tek približno desetina izdana u eurima.
Ako se pokaže da su očekivanja od umjetne inteligencije bila pretjerana, Europa bi mogla biti manje izravno pogođena financijskim posljedicama od SAD-a.
To ne znači da bi prošla neokrznuto. Veliki pad ulaganja u AI imao bi posljedice na svjetsko gospodarstvo, burze i poslovna ulaganja. No europske banke i kompanije zasad nisu toliko duboko uključene u financiranje razvoja AI-a i popratne infrastrukture.
Još zanimljivija je druga mogućnost: da golema ulaganja budu opravdana i da umjetna inteligencija doista snažno poveća produktivnost.
Na prvi pogled, Europa bi u takvom scenariju trebala biti među gubitnicima jer nema kompanije usporedive s OpenAI-jem, Anthropicom ili Googleom.
No još nije jasno tko će na kraju zarađivati najveći dio novca od umjetne inteligencije.
Trenutačne vrijednosti vodećih američkih AI kompanija temelje se na pretpostavci da će najnapredniji modeli ostati skupi i da će kompanije biti spremne plaćati visoke cijene za njihov pristup.
Razvoj sve jeftinijih modela otvorenog koda mogao bi promijeniti tu računicu.
Američki telekomunikacijski div AT&T već je prebacio oko 40 posto svoje uporabe umjetne inteligencije na modele otvorenog koda, navodeći smanjenje troškova od oko 80 posto. Osam od deset najkorištenijih AI modela u rujnu bilo je otvorenog koda, prema podacima koje navodi Reuters.
Ako AI modeli s vremenom postanu lako dostupna i relativno jeftina tehnologija, najveću vrijednost možda neće stvarati kompanije koje ih razvijaju, nego kompanije koje ih najbolje koriste.
To otvara zanimljivu mogućnost za europsko gospodarstvo.
Europske kompanije ne moraju nužno potrošiti stotine milijardi eura na razvoj vlastitih najnaprednijih modela ako mogu jeftino koristiti američke, kineske ili modele otvorenog koda i na njima graditi vlastite proizvode i usluge.
Drugim riječima, Europa bi mogla profitirati kao veliki korisnik umjetne inteligencije, čak i ako nije njezin vodeći proizvođač.
To je slično drugim velikim tehnološkim revolucijama. Kompanija ili država koja izumi neku tehnologiju ne mora nužno ostvariti najveću ekonomsku korist od nje.
Ekonomist William Nordhaus u često citiranom istraživanju procijenio je da inovatori zadrže tek malen dio ukupne vrijednosti koju njihovi izumi stvore, dok najveći dio koristi odlazi korisnicima novih tehnologija.
Za AI to bi značilo da će možda biti važnije koliko ga gospodarstvo uspješno primjenjuje nego gdje je razvijen osnovni model.
U tome Europa možda stoji bolje nego što sugerira uobičajena slika kontinenta koji tehnološki zaostaje.
Microsoftovo istraživanje o globalnom širenju umjetne inteligencije iz lipnja 2026. svrstalo je šest europskih zemalja među deset država s najvećom uporabom AI-ja.
Sjedinjene Države, unatoč tome što u njima posluje većina vodećih AI kompanija, zauzele su tek 21. mjesto.
Europa je možda izgubila prvi dio AI utrke — stvaranje kompanija koje razvijaju najnaprednije modele — ali još uvijek može dobro proći u puno većem drugom dijelu: njihovoj primjeni u industriji, financijama, zdravstvu, turizmu, energetici i drugim sektorima.
Umjetna inteligencija mogla bi promijeniti i odnos snaga u digitalnom gospodarstvu.
AI agenti, odnosno programi koji mogu samostalno izvršavati složenije zadatke za korisnika, mogli bi smanjiti važnost današnjih velikih internetskih posrednika.
Umjesto da korisnik, primjerice, sam pretražuje Booking.com, Expediju ili druge platforme za putovanja, AI agent mogao bi izravno pronaći i rezervirati najpovoljniji hotel, let ili automobil.
U takvom scenariju dio vrijednosti mogao bi se vratiti hotelima, aviokompanijama i drugim pružateljima usluga koji danas plaćaju visoke provizije velikim internetskim platformama.
To bi moglo biti posebno zanimljivo Europi, koja ima snažne tradicionalne industrije, turističke kompanije, proizvođače automobila, banke i druge velike poslovne sustave, ali relativno malo globalnih digitalnih platformi.
Europa i dalje ima ozbiljne tehnološke slabosti. Nema dovoljno velikih domaćih cloud kompanija, ovisi o američkim i azijskim proizvođačima čipova, a količina kapitala dostupnog tehnološkim startupima znatno je manja nego u SAD-u.
No rast umjetne inteligencije mogao bi pokazati da tehnološka utrka nije završena onoga trenutka kada je razvijen najbolji model.
Ako AI infrastruktura završi kao financijski balon, Europa je zasad manje izložena njegovim najvećim rizicima. Ako umjetna inteligencija ispuni velika očekivanja, europske kompanije mogle bi je koristiti bez potrebe da same financiraju najskuplji dio razvoja.
