Menu
Dok američke i kineske tehnološke kompanije ulažu desetke milijardi dolara u razvoj umjetne inteligencije, europski političari i industrijski lideri sve otvorenije upozoravaju da bi Europska unija mogla ostati na marginama nove tehnološke revolucije. Rasprava o “AI suverenitetu” posljednjih se mjeseci iz akademskih i regulatornih krugova preselila u središte europske gospodarske politike, a pitanje više nije samo može li Europa razviti vlastite AI modele, već i hoće li uopće uspjeti osigurati infrastrukturu potrebnu za konkuriranje SAD-u i Kini.
U pozadini ubrzane globalne AI utrke nalazi se golema investicijska ekspanzija u podatkovne centre, napredne čipove, energetsku infrastrukturu i cloud platforme. Američke kompanije poput Microsofta, Amazona, Googlea i Meta-e već mjesecima agresivno povećavaju kapitalna ulaganja kako bi osigurale računalne kapacitete za razvoj generativne umjetne inteligencije. Istodobno, Kina kroz državne programe subvencionira domaće AI projekte i razvoj vlastitog ekosustava čipova, pokušavajući smanjiti tehnološku ovisnost o Zapadu.
Europa, međutim, prema mišljenju dijela analitičara, još uvijek pokušava pronaći ravnotežu između regulacije i razvoja industrije. Europska unija među prvima je donijela sveobuhvatan regulatorni okvir za umjetnu inteligenciju, no sve više tehnoloških kompanija upozorava da bi pretjerano regulatorno opterećenje moglo dodatno usporiti razvoj domaćih AI tvrtki i odvraćati investitore od većih ulaganja u europsko tržište.
Poseban problem predstavlja infrastruktura. Za razvoj naprednih AI modela potrebni su golemi podatkovni centri i ogromne količine električne energije, a Europa već sada zaostaje za SAD-om po broju velikih AI podatkovnih centara i dostupnosti računalne snage. Dodatni izazov predstavljaju visoke cijene energije, sporija administracija te ograničena domaća proizvodnja naprednih čipova.
Istodobno, investitori sve češće umjetnu inteligenciju promatraju ne samo kao softversku revoluciju nego i kao novu industrijsku utrku za fizičku infrastrukturu. U fokusu više nisu samo AI modeli poput ChatGPT-a, već i zemljišta za podatkovne centre, pristup energetskim mrežama, rashladni sustavi i dostupnost specijaliziranih poluvodiča. Time se otvara prostor i za manje europske ekonomije koje bi mogle pokušati privući dio novih investicija kroz povoljniju energetsku politiku ili jeftinije lokacije za gradnju infrastrukture.
Za zemlje srednje i jugoistočne Europe to bi mogla biti neočekivana razvojna prilika. Regija raspolaže relativno konkurentnim troškovima rada, sve boljom digitalnom povezanošću i dostupnim lokacijama za razvoj podatkovnih centara. Hrvatska, Slovenija, Rumunjska i Srbija posljednjih godina bilježe rast interesa tehnoloških kompanija za cloud infrastrukturu i razvojne centre, premda je regija i dalje daleko od razine ulaganja kakva se trenutno događaju u SAD-u.
Analitičari upozoravaju da će sljedećih nekoliko godina biti ključno za određivanje buduće tehnološke hijerarhije. Ako Europa ne uspije ubrzati razvoj AI infrastrukture i pritom zadržati konkurentnost domaćih kompanija, postoji rizik da će najveći dio ekonomske vrijednosti AI revolucije ponovno završiti izvan europskog kontinenta.
