Menu
Obrazovanje bi nas trebalo pripremiti za život. Nekada, to je značilo učenje određenih činjenica i vještina, poput učenja množenja i dijeljenja ili kada je Kolumbo otkrio Ameriku. No, danas se nastavni plan više usredotočuje na globalni i digitalni svijet, poput kulturne povijesti, osnovnih računalnih vještina kao i pisanje koda (programiranje).
Ipak, izazovi s kojima će se naša djeca suočiti mnogo su drugačiji od onih s kojima smo se mi suočavali dok smo odrastali, te mnoge stvari koje tipični student danas uči neće biti toliko relevantni onda kada završi fakultet. Tako su rezultati istraživanja napravljenog na Sveučilištu Oxford pokazali kako će 47 posto današnjih radnih mjesta u sljedećih 20 godina biti eliminirano.
Za 10 ili 20 godina, većina onoga što „znamo“ o svijetu više neće biti tako. Računalna budućnost neće biti digitalna, softverski kod će nestati ili će pak postati znatno manje važan. Mnogi poslovi, koji se danas smatraju dobrima, bit će ili potpuno automatizirani ili uvelike devalvirani. Zato moramo razmisliti kako pripremamo našu djecu za budućnost.
Predmeti koje smo učili u školi uglavnom su bili statični, primjerice dva plus dva uvijek je bilo četiri, Kolumbo je još uvijek 1492. godine otkrio Ameriku. Tumačenja su se možda razlikovala od mjesta do mjesta i evoluirala tijekom vremena, no uglavnom su nas učili kako se svijet temelji na određenim činjenicama, a mi smo bili ocjenjivani na temelju znanja tih istih činjenica.
Tehnologija već dugo vremena ima veliki značaj u svakodnevnom životu ljudi, no računala sama po sebi će se i dalje sve više mijenjati te će se manje temeljiti na digitalnom kodiranju, a više na kvantnim zakonima i ljudskom mozgu. Djecu, stoga, treba učiti manje o tome kakve su stvari danas, a više o sustavima na kojima će se temeljiti buduće tehnologije, poput genetike, kvantne dinamike i logike koda. Najbolji način spremnosti na to što budućnost nosi jest razvijanje sposobnosti učenja i prilagodbe.
Ipak, unatoč razvoju računala i njihovim sve boljim postavkama, odsutnost empatije strojevima otežava dizajniranje proizvoda i procesa koji će maksimizirati zadovoljstvo i korisnost kod ljudi. Prema tome, potražnja za dizajnerskim vještinama bit će sve veća dok će se osnovna proizvodnja i analitički procesi sve više automatizirati. Porastom umjetne inteligencije i virtualne stvarnosti, naša iskustva s tehnologijom postat će sve značajnija što će povećati potrebu za dobrim dizajnom. Na primjer, konverzacijski analitičari (da, to je pravi posao) rade zajedno s dizajnerima na stvaranju konverzacijske inteligencije za glasovna sučelja i, očito će, virtualna stvarnost biti mnogo dizajnerski intenzivnija nego što je to video ikada bio.
U obrazovanju, danas, naglasak se više stavljao na STEM područja (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) i na to kako je uspješnost u tim područjima važna kako bi studenti mogli razumjeti svijet. Međutim, ponekad diplomanti STEM-a teško pronalaze dobre i kvalitetne poslove. S druge strane, sposobnost učinkovitog komuniciranja ideja postaje vrlo cijenjena vještina. Uzmite u obzir Amazon. Iako je to jedna od najinovativnijih i tehnički najiskusnijih organizacija na svijetu, kao ključni čimbenik njene uspješnosti krije se u kulturi pisanja. Tvrtka je vrlo fanatična oko sposobnosti komuniciranja te je razvijanje dobrih vještina pisanja ključan faktor da biste kod njih gradili karijeru. Iako je učenje tehničkih predmeta poput matematike uvijek dobra ideja, proučavanje vijesti, filozofije i književnosti jednako je važno.
Tradicionalno, školski rad i uspjeh se temeljio na individualnim postignućima. Trebali ste učiti kod kuće, pripremiti se za nastavu i biti u stanju samostalno pisati testove. Ako biste pogledali test svog prijatelja to bi bilo varanje i zbog toga ste imali problema, zbog čega smo svi naučili da smo sami odgovorni za svoja postignuća. No, vremena danas se mijenjaju, pa primjerice jedan rad bude napisan od strane većeg broja autora te se poslovi od većeg značaja sve više obavljaju u timovima. Sve više će biti potrebno da je pojedinac spreman na rad u timu i da u ostvarenju ciljeva surađuje sa svojim kolegama, a poznavanje brojki i činjenica postat će manje bitno. Zato je važno obratiti pažnju ne samo na to kako djeca postižu uspjeh u školi već i na njihov način igranja, rješavanja sukoba i čine li druge oko sebe da se osjećaju podržanima jer društvene sposobnosti postale su značajnije i od onih kognitivnih.
