Jeste li se ikada zapitali zašto ste tu gdje jeste? Pomislili da ne zaslužujete poslovni uspjeh koji ste zaradili? Možda se povremeno, dok vodite sastanak ili pišete novi tekst, borite sa samim sobom jer vjerujete kako ne radite ništa važno, ne govorite ništa novo i svi već znaju ono što i vi znate?
Ako se tako osjećate, niste jedini. Niste ni bolesni, a ni čudni. Patite od sindroma varalice koji je u poslovnom svijetu puno češći nego što biste pomislili, a od kojega su, među brojnim drugim imenima, patili i Albert Einstein i Maya Angelou.
Sindrom varalice neutemeljen je osjećaj nesigurnosti radi kojega ljudi misle da ne zaslužuju uspjeh, nije im jasno zašto napreduju u poslu, vjeruju kako njihove ideje nisu nove ni zanimljive te da svi već znaju ono što i sami znaju.
Psihologinja Pauline Rose Clance 1978. godine prva je skovala i proučavala sindrom varalice. Unatoč nazivu, sindrom varalice nije abnormalnost. Nije povezan s depresijom, anksioznošću ili niskim samopouzdanjem. Nije ni toliko rijedak kao što se misli, a rezerviran je najčešće za uspješne profesionalce u svim industrijama neovisno o dobi, spolu, rasi i profesiji.
Mnogi ljudi koji posjeduju visoke kvalifikacije, znanje o određenom području i postignuća u svom polju vjeruju kako sve te kvalifikacije imaju i ostali pa im nije jasno radi čega bi se oni trebali posebno isticati ili napredovati.
Sindrom varalice ponekad ide tako daleko da ljudi koji pate od tog problema ne žele ni glasno izraziti svoje misli i ideje jer vjeruju kako neće reći ništa novo te da njihovo znanje nije ništa posebno. Takvo razmišljanje, iako pogrešno, puno je češće od očekivanja, a posebno je istaknuto kod pojedinaca koji raspolažu velikim znanjem o poslu kojim se bave.
Kako prepoznati patite li od sindroma varalice?
Iako se znanstvenici ne mogu složiti zašto ljudi pate od sindroma varalice i što ga uzrokuje te ga najčešće povezuju s perfekcionizmom i pretjeranom samokritikom, postoji nekoliko metoda koje se mogu poduzeti kako bi se prevladao ovaj osjećaj i koje mogu pomoći pojedincima da kvalitetnije funkcioniraju i bolje se osjećaju.
Priznavanje i suočavanje s problemom prvi je korak prema uspješnom rješavanju tog istog problema. Najteže je priznati sebi pa i drugima da problem postoji, a još je teže prihvatiti ga i početi raditi na njegovom rješavanju. Poanta je da postanete svjesni da bez ovog prvog koraka nema napretka i da shvatite da je nužno pomoći si jer se ne možete cijeli život loše osjećati.
Počnite voditi dnevnik na kraju svakog dana i zapišite nekoliko rečenica o svojim osjećajima i dnevnim postignućima te metodama koje su do njih dovele. Napišite kako se osjećate radi toga. Budite iskreni prema sebi, bilješke i tako neće vidjeti nitko osim vas.
Razlog radi kojega toliki broj ljudi pati od sindroma varalice i misle da su jedini koji se tako osjećaju je zato što nitko nikome ne priznaje svoje osjećaje. Problemi se obično najviše akumuliraju kada ih se ignorira, a kako nitko o njima ne priča skloni smo misliti da smo mi jedini i da nitko ne dijeli naše probleme i strahove.
Podijelite svoje misli i osjećaje ljudima kojima vjerujete. Pričajte s ljudima u svojoj okolini i s ljudima iz svoje i drugih industrija. Shvatit ćete koliko njih razumije ono o čemu govorite, koliko su upoznati sa strahovima koje proživljavate i najvažnije, shvatit ćete da niste jedina osoba koja se tako osjeća.
Čak i ako to znači da napravite SWOT analizu vlastitih vrijednosti. Stavite li na papir svoja postignuća i kvalifikacije, razmislite li o putu koji ste morali poduzeti kako biste bili na mjestu na kojemu se sada nalazite i shvatite li koliko je znanje kojim raspolažete, možda nećete olako odbacivati svoja postignuća kao prosječna.
Možda shvatite da ste tu gdje jeste jer ste to zaslužili svojim radom i da nisu svi isti poput vas. Možda shvatite da posjedujete specifičan i jedinstven splet znanja i sposobnosti koje možete ponuditi svijetu i da je to razlog vašeg uspjeha, a ne sretne okolnosti koje se više nikada ne mogu ponoviti.
Perfekcionizam je ubojica produktivnosti i najveći krivac sindroma varalice. Perfekcionizam je opsesivna potreba i potraga za savršenstvom koje je potpuno nemoguće postići ali čega perfekcionist nikada nije svjestan radi čega nikada nije ni zadovoljan svojim radom i ostvarenjima.
Perfekcionisti često sabotiraju i sami sebe jer si postavljaju nerealno visoke ciljeve koje ne mogu realizirati ili ih ne mogu ostvariti na vrijeme. Kad ne uspiju, potpuno nesvjesni da su od početka bili osuđeni na neuspjeh radi pogrešnih očekivanja, krive sami sebe i zaključuju da su nesposobni.
Najbolja metoda liječenja perfekcionizma je početi si postavljati ostvarive ciljeve i proslaviti svaku pobjedu. Na neuspjeh ne treba gledati kao na tragediju nego kao na priliku za učenje iz grešaka.
Dobra metoda liječenja sindroma varalice je zapisivanje ili arhiviranje svake pohvale koju dobijete, a što u digitalnom svijetu nije teško jer ćete pohvale najviše dobivati na mail ili preko privatnih poruka i komentara na društvenim mrežama.
Što prije shvatite da vas ljudi hvale zato što vjeruju u vas i vaš rad, a sve pohranite na jedno mjesto kojemu možete pristupiti kad se osjetite kao varalica koja ništa ne zna, prije ćete shvatiti da su vaši osjećaji potpuno neutemeljeni i pogrešni.
Najlakše je prepoznati osobu sa sindromom varalice ukoliko joj uputite kompliment ili pohvalu za rad, a ona ga odbaci prije nego što uspijete dovršiti rečenicu. Radite li to i vi, a još uvijek niste priznali da bolujete od sindroma varalice, možda je sada pravi trenutak da se suočite s bolnom istinom.
Jeste li osoba koja, kada netko pohvali vaš rad, spremno izjavljujete kako to nije ništa, to je normalno i očekivano, svatko bi postupio isto kao i vi? Odbijate priznanje za svoje zasluge jer ste uvjereni da nemaju veze s vašim znanjem, talentom i kvalifikacijama nego da je u pitanju sreća ili nešto što svatko može napraviti?
Kada nešto napravite pogrešno ruši vam se cijeli svijet i preuzimate svu krivnju na svoja leđa. Naravno da ste pogriješili jer ste nesposobni, loši, nemate dovoljno znanja i iskustva, krivi ste za sve, a napustila vas je i sreća? Zvuči poznato?
Vrijeme je da prestanete s tom praksom i preuzmete zaslužene pohvale za svoj rad. Sljedeći put kad vas netko pohvali, shvatite da ste do toga došli vlastitim znanjem i trudom. Budite svjesni činjenice da to ne bi mogli ili željeli napraviti svi jer bi onda svi bili na vašem mjestu, a nisu. Prihvatite kompliment s osmijehom i budite ponosni na sebe. Zaslužili ste.