Antička Mezopotamija je kolijevka civilizacije ali i - biznisa

Antička Mezopotamija je poznata kao kolijevka civilizacije, no manje je poznato da se smatra i kolijevkom biznisa.

Na tom su području nastale prve ekonomske institucije, poduzetnička klasa i prvi poslovni zakoni u povijesti.

U svojim svakodnevnim poslovnim aktivnostima antički su se Sumerani, Babilonci i Asirci uvelike oslanjali na poslovne ugovore. Od tisuće sačuvanih dokumenata koji potiču iz tog vremena veliku većinu čine upravo poslovni ili pravni ugovori. U ugovorima su se bilježili svi važniji događaji u životu antičkog čovjeka. Bilježila se primjerice prodaja robe ili imovine, vlasništvo, darovi, brakovi, posvojenja, zajmovi i dugovi. Njihovo poštivanje jamčio je zakon. Ako bi osoba prekršila odredbe iz ugovora, sud joj je mogao dodijeliti novčanu kaznu u iznosu od tri do 30 puta veću od vrijednosti ugovora.

Stari mezopotamski poduzetnici također su izumili neke inovativne alate, koji su dokaz njihove kreativnosti i snalažljivosti.

Teške omotnice, bez lizanja

Kada su kraljevi, službenici i biznismeni trebali poslati privatne informacije, radili su to na način koji se koristi i danas: stavljanjem poruka u omotnice. No, omotnice nisu bile načinjene od papira, već od gline kojom je Mezopotamija obilovala. Pisar, koji je u to vrijeme zarađivao za život pisanjem dokumenata, zapisivao je na glinenoj pločici upute klijenata. Jednom ispisana, pločica se morala osušiti i stvrdnuti. Potom se obavijala vanjskim slojem gline na kojem se naznačila adresa primatelja i pečat pošiljatelja. Nakon što bi omotnica stigla na adresu, primatelj bi razbio omotnicu, izvadio pločicu i pročitao dokument.

Izvolite potpisati ovdje

Kada je trebalo potpisati dokument antički Mezopotamci nisu koristili olovku već pečate. Prvi puta se pojavljuju oko 3500 g.pr.Kr. i ostaju u uporabi više od tri tisućljeća. Pečati su imali cilindričan oblik i izrađivali su se od materijala kao što su drvo, vapnenac, slonovača, kristali i drugi. Pečatnjaci su imali ugravirane simbole koji su identificirali vlasnika. Svaka gravura je bila jedinstvena, baš kao što je i svaki potpis jedinstven. Na taj je način pečatnjak služio kao jedinstveni osobni potpis i logo firme. Pečatnjacima se označavala roba, pisma i službeni dokumenti. Mnogi pečati imali su male rupice na dnu kako bi se mogli okačiti na lanac ili prikvačiti na odjeću.