Menu
U 2012. g. prestao sam koristiti internet na godinu dana. Između svibnja 2012. i svibnja 2013. nisam uopće koristio internet ili pitao ljude da to učine umjesto mene. Kako bi dodatno otežao stvar, nisam koristio ni SMS poruke.
U suštini, želio sam otkriti koliko mojih problema u životu, poput neproduktivnosti, stalne distrakcije i osjećaja nedostatka vremena su krivica interneta, a koliko moja vlastita.
Svima koji zbog nedavnih skandala, ili prezasićenja društvenim mrežama poput Facebooka, Twittera i Instagrama razmatraju da „odustanu“, možda mogu ponuditi nekoliko korisnih savjeta.
Čekaš u redu. Ili čekaš tramvaj. Krenuo si na spavanje. Dosađuješ se tijekom razgovora. Ne dosađuješ se tijekom razgovora, no ipak bi htio samo nešto nabrzaka provjeriti.
Izvlačiš mobitel koji god bio razlog.
Koju aplikaciju otvaraš? I zašto?
Teže je odgovoriti na pitanje „zašto“? Postoji izvrsna Why'd You Push That Button? epizoda koja istražuje kako programeri aplikacija nastoje stvoriti nagradu kako bi potaknuli korisnike da se vrate. Naprimjer, provjeravam Twitter jer je netko možda pročitao neki moj članak i lajkao ga. Ukratko, tražim pohvalu.
No, ono što je zbrčkano je to što znam provjeriti Twitter, ne vidjeti ništa novo, vratiti ga u džep i 15 sekundi kasnije izvući ga ponovno kako bi provjerio još jednom. Da budemo iskreni, to je poput bolesti.
Stoga, pretpostavimo da koristite Facebook društvenu mrežu. I da ste navučeni na nju u istoj mjeri kao i ja. Što ćete činiti svakih 15 sekundi sa svojim palčevima?
Smjerno ću pretpostaviti, na temelju vlastitog iskustva, da ste iskusili dosadu. Dosada je kompleksna pojava i većina ljudi je želi izbjeći pod svaku cijenu. Ispostavlja se da su pametni uređaji s aplikacijama brojnih društvenih mreža savršen lijek za dosadu.
No, ako odlučite zamijeniti stalno provjeravanje platformi s time da ne činite ništa, mogli biste se probiti kroz neugodu koju predstavlja dosada, i otkriti nešto zbilja cool s druge strane.
Dosada je u svojoj biti nezadovoljstvo s onime što radite. Ako si dozvolite da se dosađujete jedno vrijeme, mogli biste iskoristiti misli na način da otkrijete što biste uistinu željeli činiti. Recimo, što bi vas činilo ispunjenim na duge staze, umjesto onoga što bi vas uveselilo u narednih 15 sekundi.
Dosada je bila jedan od najboljih dijelova u mojoj godini bez interneta. S vremenom sam otkrio nove načine za dangubljenje i kako popuniti prazninu koju stvara dosada.
Bez Facebooka, ili bilo koje druge društvene mreže koju koristite, vrlo je lako ne samo postati usamljen, već se i doista osjećati usamljeno.
Rješenje je jednostavno: doprijeti do ljudi. Tražite ljude da se sastanete. Razgovarajte s ljudima na telefon. Pišite više SMS-ova, i odgovarajte na SMS poruke umjesto da ih ignorirate. Pokažite brigu i interes za živote drugih ljudi riječima, a ne samo lajkovima i emotikonima.
I problem je riješen! Nije baš tako jednostavno. Vjerujem da je činjenje tih stvari ispravan lijek za usamljenost. Ali usamljenost, kao subjektivni osjećaj i objektivna realnost, nije lako rješiva.
Kada nisam koristio internet, ostvario sam neke od najuspješnijih međuljudskih odnosa u svome životu. Ljudi su primjetili da sam „intenzivno“ razgovarao jer nisam bio rastresen. Upoznao sam neke članove obitelji i bliske prijatelje bolje nego ikad.
No, istovremeno sam i izgubio prijatelje i ostao sam.
Kako se to dogodilo?
Budimo iskreni prema sebi samima. Internet je mjesto gdje ljudi borave. Ako su vaši prijatelji veliki korisnici Facebooka, a ti odustaneš od Facebooka, to je kao da tvoji prijatelji izlaze u određeni caffe bar, a ti prestaneš zalaziti u njega.
