Menu
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je položio kamen temeljac zajedno s glavnim direktorom austrijske tvrtke Ulrichom Schumaherom...
Nije propustio naglasiti kako nema govora o tome da subvencije iznose 53.000 eura po radniku jer ovdje neće biti samo onih 150 radnika iz „prve faze", nego ukupno 1.100, da je Zumtobel nešto poput Mercedesa na polju rasvjete, da firma ulaže preko 30 milijuna eura, da će dići Niš i jugoistočni dio Srbije na noge i odatle izvoziti u zemlje središnje i istočne Europe.
„Ja sam bio taj koji je molio za Niš, i nije me sramota da to kažem", rekao je predsjednik pred kamerama. Niš je, kaže, propatio „gubeći tvornicu za tvornicom kao veliki industrijski centar". I onda je predsjednik podsjetio da su već „dovedeni" Johnson Electric, Leoni, Aster, IMI, ali da je Zumtobel „trešnja na torti". „Zumtobel je vrh europske industrije. Zumtobel je nešto sjajno što se dogodilo i gradu Nišu i Srbiji u krajnjoj liniji", rekao je Vučić nakon potpisivanja sporazuma o izgradnji tvornice.
Kakve će to „inženjere" i koliko njih zaposliti firma kada je ranije najavila da će se u Nišu sklapati proizvodi od komponenti koje stižu iz Austrije? Je li u subvencije uračunato besplatno zemljište i druge pogodnosti? Plaća li investitor kazne ukoliko ne zaposli obećanih 1.100 radnika?
Sva ta pitanja reporterka DW nije mogla postaviti, iako se Vučić indirektno podsmjehivao pisanju DW-a. Pitanja su, kako su nam rekli ljudi u protokolu, unaprijed bila rezervirana za novinare javnog servisa i Pinka. Ugodna pitanja, lijepa atmosfera, potpisan sporazum i postavljen temeljac – sad se čeka svibanj sljedeće godine za kada su najavljeni prvi proizvodi iz Niša.
„Jedan od najvećih problema kada je riječ o subvencijama je što ne postoji apsolutno nikakva računica o tome isplate li se one ili ne", napominje u razgovoru za DW novinar tjednika „Vreme" Radmilo Marković. Prema njegovim riječima, ne postoje ni zbirni podaci o tome koliko je država do sada dala subvencija što je mnogo više od novca – zemljište, infrastruktura, građene su sale, čišćene su lokacije, firme su oslobađane od ogromnog broja obaveza koje druge firme u zemlji moraju plaćati.
„Ministar Dinkić je spominjao da se na svaki uloženi euro vrati deset, ministar Sertić je izjavio da se na svaki uloženi euro samo kroz poreze i doprinose za dvije godine vrati 3,17 eura. To su toliko nevjerojatni prinosi na uloženi novac da bi onda trebalo kazneno goniti sve ministre i premijere zato što nisu svaki dinar davali u subvencije, s obzirom da se one toliko isplate. Naravno, matematika kojom su do ovih brojki došli ostala je nepoznata", objašnjava Marković.
Ovaj novinar se poziva na vlastito istraživanje u kojem je sabrao da je država između 2003. i 2014. dala najmanje 5,25 milijardi eura pomoći kompanijama, ne uključujući podršku Željeznicama i poljoprivredi. „Prema tome, ovih osam milijuna su kap u moru novca građana, koji je vrlo često dijeljen nelogično, netransparentno, nekontrolirano, za potrebe političke kampanje, a vjerojatno često i nezakonito, ili uz kreativno tumačenje zakona."
„Da sve bude još gore, od veljače ove godine Komisija za kontrolu državne pomoći je odlučila da se više ne bavi svojim poslom i da ne kontrolira državna davanja, tako da javnost više ne može na stranici Komisije imati uvid u ugovore koje vlada sklapa s investitorima, ili 'investitorima'. Ovim je koruptivni potencijal subvencija dosegao nove, neslućene visine", dodaje Radmilo Marković.
Sve to je i u ovom slučaju zamagljeno i nejasno za javnost. Ranije je najavljeno da će na deset hektara koje donira Grad Niš biti izgrađena hala i poslovni prostor od 40.000 kvadratnih metara. Glavni direktor Zumtobel grupe Ulrich Schumacher kaže da je ovo situacija u kojoj svi dobivaju. „To su prepoznale i srpske vlasti kroz podršku lokalnih zajednica, privrednih komora i razvojnih fondova što je u skladu s ustaljenom državnom praksom u vašoj državi", kaže Schumacher i dodaje: „S druge strane, Niš je mjesto koje bi svaka kompanija našeg profila izabrala zbog svoje izuzetno kvalitetne inženjerske baze i visoko kvalificirane radne snage. Također, imate i fantastičan geografski položaj i riješenu infrastrukturu", objasnio je predstavnik Zumtobela koji nije krio ni radost što je Srbija u dobrim odnosima s Rusijom. Je li Niš odabran samo zbog visoke nezaposlenosti i jeftine radne snage, kako su ranije rekli u Zumtobelu? Ni to pitanje nismo mogli postaviti, a u Zumtobelu već sedam dana ne odgovaraju na poziv za intervju.
Na nova radna mjesta i izgradnju nove tvornice u svom gradu Nišlije su uglavnom ravnodušne. Kažu da se sa jedne strane raduju što će biti šansi za zaposlenje, a s druge strane ne vjeruju da će biti mnogo bolje po njih nego što je to danas. „Dobro je to što će se negdje moći raditi jer u Nišu nema posla, ali što ja da radim s plaćom od 30.000 dinara (oko 250 eura)? Što time mogu kupiti? Od mesa i voća smo se već oprostili", kaže jedna žena.
Novinar „Vremena" Radmilo Marković ovu situaciju ne vidi ni malo ružičastom: „Prije samo nekoliko mjeseci Vučić je izjavio da se veseli što je u Rumunjskoj porasla prosječna plaća, jer će svi investitori iz Rumunjske pohrliti nama. Stoga ne treba čuditi što će Austrijanci doći zbog jeftine radne snage, jer vlast ovu zemlju već godinama reklamira kao zemlju čija je najveća kvaliteta upravo jeftina radna snaga", smatra Marković.
Ipak, predsjednik Vučić je, kako kaže, ponosan. „Danas kada sam ulazio Niš, samo sam gledao s obje strane u kojim sam sve projektima sudjelovao i koliko dugo to sve traje i boga mi imamo se čime pohvaliti. Nisam još zadovoljan, ali te tvornice koje postoje, koje rade na ovaj ili onaj način, mnogo znače. U svibnju ćemo zajedno vidjeti prve proizvode Zumtobela, imat ćete priliku razgovarati s 1.100 ljudi i vidjeti jesu li zadovoljni ili nisu", rekao je predsjednik Vučić u svom izlaganju.
Izvor: DW
Foto:
