Menu
Bila je to senzacija kad je 2002. insolventnog proizvođača zrakoplova Dorniera preuzela kineska tvrtka D'Long. Jer, do tada su izravne investicije išle samo u suprotnom smjeru. Njemačke tvrtke su s kineskim partnerima osnivale mješovita poduzeća (joint-venture) i u Kini proizvodile za svjetsko tržište. Izgledalo je da je došao kraj tom jednosmjernom prometu...
Ali, prvim kineskim investitorima je nedostajalo iskustva i novca. To objašnjava zašto su kupovali uglavnom insolventna poduzeća. I to je na početku zasjenilo bilancu uspjeha kineskih ulagača u Njemačkoj, kaže Wang Wei, partner konzultantskog poduzeća PricewaterhouseCoopers (PwC). "Kvota potpunoga gubitka od gotovo 30 posto bila je prilično visoka", piše savjetnik kineskih investitora u Njemačkoj u jednoj novoj studiji. Tako je i "brak" Dorniera i D'Longa završio bankrotom obiju strana. Ta rana faza trajala je do 2010., smatra Wang Wei.
Ali, i u tom razdoblju je bilo uspješnih investicija. Ogledni primjer je Waldrich iz srednjonjemačkoga Coburga. Vodeći proizvođač glodalica u svijetu zaista je procvjetao nakon što ga je 2005. preuzeo kineski Beijing No. 1. Promet je od tada više nego udvostručen. Broj zaposlenika je povećan s 500 na 800.
Razdoblje od 2010. do 2015. stručnjak za kineske investicije Wang Wei naziva zrelom fazom. 2010. godina je bila prekretnica. Kineska poduzeća koja rastu dinamično, a koja su bacila oko na njemačku tehnologiju i europsko tržište, nailaze u Njemačkoj na poduzeća u kojima vlada spoznaja da krizu kao ona 2009. godine ne bi još jednom preživjela bez financijski snažnog partnera. "Odnos ponude i potražnje imao je posljedicu da je u prvim godinama poslije krize 2010./2011. bilo 20 transakcija iz Kine u Njemačku. Šest ih je imalo vrijednost veću od 100 milijuna eura", kaže stručnjak za kineske investicije u svojoj studiji. Do kraja 2015. su kineske tvrtke kupile 150 njemačkih poduzeća.
Sad se kineski investitori ne zanimaju više za financijski slaba poduzeća nego za zdrava poduzeća srednje veličine. Tu su i neka koja su na svojim područjima vodeća u svijetu, kao što su Putzmeister, Kiekert ili Kion. Briga zaposlenika da će s kineskim novcem doći i azijski uvjeti rada pokazala se kao neutemeljena. Zaklada Hansa Böcklera, bliska sindikatima, provela je 2014. analizu triju tradicionalnih njemačkih poduzeća koja su preuzeli Kinezi. Utvrdila je da su u sva tri poduzeća poštivani kolektivni ugovori i da su stvorena nova radna mjesta. U tom razdoblju je bilo pet slučajeva bankrota poduzeća koja su preuzeli Kinezi, što je 3,3 posto, s obzirom da je u tom razdoblju bilo 150 preuzimanja, kaže se u studiji.
2016. će ući u povijest kao godina s prvim preuzimanjima njemačkih poduzeća od strane kineskih investitora vrijednost kojih je prelazila milijardu eura. Jedno od tih poduzeća je proizvođač robota Kuka. Taj je slučaj uzbudio duhove u Njemačkoj. Ponovo se govorilo o rasprodaji vrhunske njemačke tehnologije Kini.
A zapravo se takav strah može raspršiti ako se pogleda brojke. Prema podacima njemačke Savezne banke od svih stranih investicija 2014. godine vrijednih 1,6 milijarda eura na kineske investitore je otpadalo samo 0,4 posto. S druge strane njemačka poduzeća su u Kini investirala gotovo 60 milijarda eura.
Drugim riječima, izgleda da glad kineskih investitora u Njemačkoj još dugo neće biti zasićena. A spektar njihovog zanimanja se proširio, kaže stručnjak Wang Wei. Dok su se dosad kineski investitori zanimali prije svega za strojograditelje, kooperante auto-industrije i elektro-poduzeća, sad se pozornost sve više okreće prema njemačkoj high-tech branši, zdravstvu i industriji konzumnih dobara. 2015. je čak jedna njemačka banka (Hauck&Aufhäuser) prešla u stopostotno kinesko vlasništvo.
Izvor: DW
