Menu
Gazprom se počinje aktivno boriti za europskog potrošača plina i povećava količine isporuka u EU. Osim Norveške, tradicionalnog konkurenta na europskom tržištu, Gazprom se mora natjecati s isporučiteljima iz ZND-a i SAD-a. Tko ima veće šanse za pobjedu...
''I'll be back'', citatom iz filma Terminator započeo je Aleksandr Medvedev, zamjenik direktora Gazproma, svoj nastup pred američkim investitorima. Delegacija ruskog plinskog monopolista susrela se s investitorima 1. veljače 2016. u New Yorku. Prema riječima Medvedeva, ''glavni udio financiranja Gazproma'' stiže iz SAD-a. Kompanija je i dalje spremna raditi s američkim investitorima.
2015. godine Gazprom je otkazao tradicionalne susrete u New Yorku i Londonu, zato je napravio prezentacije u Hong Kongu i Singapuru. No kompanija se 2016. ponovno vratila djalogu s američkim investitorima. Investitori su se prije svega zanimali može li ruska kompanija konkurirati ukalupljenom zemnom plinu iz SAD, koji će se u dogledno vrijeme isporučivati na europsko tržište.
''Gazprom je zauzeo jedan dio mjesta isporuka iz Alžira i Libije. Proizvodnja u Africi pada, budući da se smanjuju investicije u nju zbog niskih cijena i nestabilnosti političke situacije. Tamo se trenutno proizvodi 30% manje nego prije 5 godina'', govori Georgij Vaščenko, voditelj uprave operacija na ruskom tržištu IK Freedom Finance. Prema njegovim riječima, udio Gazproma na europskom tržištu je najviši u posljednjih 10 godina. Pritom Norveška neće moći značajno povećati svoje količine, dodaje Vaščenko.
Međutim, pozicije Gazproma već su oslabile na nekim europskim tržištima. U studenom 2014. Litva je u gradu Klajpeda otvorila terminal za prijam ukapljenog zemnog plina iz Norveške. Štoviše, prema podacima vlade Litve, u 2016. udio Norveške u Litvi bit će prvi put veći od ruskog.
Prema riječima stručnjaka, glavnu prijetnju za isporuke ruskog plina u Europi činit će u budućnosti plin iz ZND-a i SAD-a. U istraživanju američke kompanije Wood Mackenzie izravno se govori da bi EU mogao biti ključni kupac američkog ukapljenog zemnog plina. Štoviše, do 2020. do 55% od čitavog američkog ukapljenog zemnog plina (ili 32 milijuna tona godišnje) isporučivat se će u Europu.
U siječnju 2016. s terminala Sabine Pass, u Louisiani, trebao je već biti poslan tanker Energy Atlantic s prvim isporukama ukapljenog zemnog plina za Europu. Ipak, zbog tehničkih razloga isporuke su bile prebačene za kraj veljače-početak ožujka 2016. Osim Sabine Pass, u dogledno vrijeme u SAD-u trebala bi početi raditi četiri nova terminala ukapljenog zemnog plina.
U Gazpromu zasad se ne boje konkurencije s američkim ukapljenim zemnim plinom. Prema istraživanjima kompanije, američki plin će biti skuplji od ruskog plina koji se cjevovodima isporučuje. ''Cijena uključuje transport po SAD-u, kondenziranje, morski transport i regasifikaciju u Velikoj Britaniji'', ističe Gazprom u prezentaciji za investitore.
