Rusi iz protesta odbacuju "zapadnjačke" nazive tvrtki

Donedavno su ulice Moskve i drugih velikih gradova u Rusiji bile pretrpane nazivima firmi na stranom jeziku. Sasvim obični restorani, kafići, hoteli i trgovine nosili su nazive White Rabbit, Boston seafood&bar, Paris, Rendez-vouz, La Taverna...

Oni drugi, čiji naziv je bio razumljiv Rusima, trudili su se ga bar pisati latinicom, ne bi li tako ostavili utisak zapadnog stila i sjaja. Međutim, u posljednje vrijeme ta tendencija se mijenja. Sve više restorana i trgovina sada prelazi na ćirilicu i na čisto ruske nazive, piše RBTH.

U Sovjetskom Savezu su ljudi živjeli „iza željezne zavjese”, tj. smatrali su da je na Zapadu sve prvoklasno i nedostižno, a samim tim i poželjno. Poslije rušenja SSSR-a u Rusiji je zavladala „tržišna ekonomija”, tj. postalo je nevjerojatno moderno da sve ima engleski, francuski ili bar talijanski naziv. Čaj „Greenfield”, obuća «Chester», teksas odjeća «Westland: American Spirit» ili popularna marka cipela «Carlo Pazolini” – sve to nema nikakve veze s zapadnim kompanijama, ali kod potrošača se stvara utisak pripadnosti Zapadu.

Superelitno stambeno naselje „Belgravia” u centru Moskve usađuje u podsvijest svojim prilično imućnim stanovnicima da su kupili stan u Londonu, a novogradnja pod nazivom „Avenija 77” treba izgleda gotovo kao Manhattan.

Sankt Peterburg po tom pitanju ne zaostaje za Moskvom. I tamo postoje elitne zgrade „Marseille”, „Aleksandria”, „Vena” („Beč”), „Venecija”, „Engleski bulevar”, „London Park”...

Sada se situacija mijenja. Sve češće se odbacuju strani nazivi, a umjesto njih se firmama i objektima daju ruska imena. Mnogi su konačno shvatili da naziv „London” nema nikakvo čarobno djelovanje. Osim toga, u posljednje vrijeme se sve više razmišlja o vlastitom identitetu. Određenu ulogu je odigralo i naglo zahlađenje odnosa između Rusije i Zapada. Onaj tko je sebe ranije nazivao Moscow Cheesecake sada se zove „Masterskaja piroga”. U modi su i nazivi iz doba Carske Rusije, na primjer „Sirovarnja”, „Teremok”, „LavkaLavka”.

„Mi radimo u Rusiji. Dosadila nam je tema s američkim nazivima”, kaže Ruslan Mihajlov, suosnivač pekarne „Masterskaja piroga” „Naravno, nije teško imitirati ’mnogo jak’ brend pomoću engleskog naziva”, dodaje. „Tako su radile mnoge ruske kompanije koje svoju robu proizvode u Kini. Mi smo ipak odlučili stvarati ruski brend”.

Tvorci ruskih brendova pokušavaju ulijeti potrošačima težnju za kupovinom ruske robe, ali i istaknuti prednost kvalitete i svježine domaćih proizvoda u odnosu na ono što dolazi sa Zapada. U pekarni „Masterskaja piroga” kažu da uvozni „cheesecake“, koji moskovskim restoranima dostavljaju američke kompanije, može stajati u zamrzivaču duže od godinu dana, a „Masterskaja piroga” inzistira na sviježe ispečenim proizvodima od prirodnih i svježih namirnica.

U istom pravcu razmišljaju i ljudi koji drže restoran domaće hrane „LavkaLavka”. Oni kažu da koriste samo ekološki čiste, prirodne i svježe namirnice domaće proizvodnje. „Osobno poznajemo svakog poljoprivrednika od koga nabavljamo namirnice i znamo sve detalje o tome kako se gaje poljoprivredni proizvodi koje koristimo u restoranu. Fundamentalni princip našeg poslovanja je transparentnost porijekla namirnica”, kaže se u jednoj od „zapovijedi” ove firme.