Željko Kardum: Hrvatsku i Kinu povezuje dilema oko kapitalizma

Financijski analitičar HRT-a Željko Kardum komentirajući Kinu i pregovore o sastavu nove vlade tvrdi da između nas i njih ima puno više sličnosti nego se to na prvi pogled čini...

"Mi već tjedan dana komentiramo Kineze i kretanja na kineskoj burzi, ona pada šesti dan zaredom. No ovaj put nisu se ulagači uplašili, jednostavno to je postalo kao statistika, dakle kad prvi dan jako padnete, onda je to tragedija, drugi dan već je to manje senzibilno, a već četvrti, peti ili šesti dan ulagači jednostavno prestanu paničariti i odluče se na ono što je logično, dakle na evakuaciju svog kapitala iz Kine i sele ga u ostala tržišta", objašnjava Kardum.

Ali zašto povlačiti novac iz gospodarstva koje unatoč svemu raste brže od ostalih?

Zato što misle da nije dovoljno sigurno, odgovara Kardum. Kineske bi vlasti htjele sjediti na dva stolca - imati slobodno tržište i upravljanu ekonomiju, objašnjava, dodajući: To je otprilike vrlo slično onome što bi htjeli i Hrvati. Kinezi bi, kaže Kardum, valutu kojom se svi mogu koristiti kao obračunskom jedinicom u međunarodnoj trgovini, ali istodobno i valutu koju ne možete na tržištu slobodno trgovati i prodavati. Bit će još gore, kaže dalje, kad investitori shvate da ovaj rast nije organski rast nego je riječ o "zapovijedanom" rastu.

"Odnosno Kineska komunistička partija odlučila je da država treba rasti i ona će velikom intervencijom omogućiti taj rast. To je politički zapovjedani uspjeh. No ulagači se boje novog duga", ocjenjuje.

Kakve to veze ima sa Hrvatskom?

"Jednostavno, ne možete imati i slobodno tržište i s druge strane upravljano gospodarstvo, upravljanu ekonomiju. Ne možete dakle imati slobodno tržište i da država s druge strane radi redistribuciju novca koji je nastao tako što je bilo slobodno tržište pa je netko to zaradio. Zato mi još uvijek imamo državu koja ima jedan od najviših PDV-a u Europi, imamo velike namete i na plaće, imamo velike poreze, kojekakve doprinose i druga davanja, a s druge strane imamo najviše socijalnih transfera, kojekakvih poticaja. Država dakle uzima novac od onih koji proizvode i redistribuira onima za koje ona misli da trebaju. To nije jedinstveno samo za Kinu. Takav način promišljanja - nešto između kapitalizma i socijalizma, to se zove "treći put" ", pojašnjava Kardum.