Menu
U rujnu su deflacijski pritisci ponovno nadvladali inflacijske te je godišnja stopa promjene agregiranog indeksa potrošačkih cijena ostvarena ispod nule, na razini od -0,8 % (najniže od početka godine)...
Kako je od proteklih devet mjeseci inflacija zabilježena samo tijekom jednog (i to tek minimalna, na razini od 0,1 %), u dva stagnacija, a u svim ostalima deflacija, na razini prosjeka razdoblja od prva tri kvartala realiziran je godišnji pad agregiranog indeksa potrošačkih cijena na razini od -0,4 %.
Činioci koji usmjeravaju ovakva kretanja potrošačkih cijena ostaju isti: oni izravni svode se na prepolovljene cijene sirove nafte na svjetskom tržištu (uslijed čega su niže i cijene naftnih derivata na domaćem tržištu) te smanjenje cijena plina (rezultat administrativne odluke u travnju), a oni neizravni svode se na slabu domaću potražnju uzrokovanu lošim stanjem na tržištu rada i pojačanu konkurenciju na domaćem tržištu uslijed liberalizacije uvoza pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji.
Tako su cijene energije kao osnovni deflatorni izvor (a koje čine gotovo petinu potrošačke košarice) pale za 6,6 %, pri čemu su cijene goriva i maziva za automobile bile niže za 14,8 %, lož ulja za 31,5 % te plina za 7,0 %. Pritisci sa suprotne (inflatorne) strane vrlo su slabi, a kod roba su najznačajniji oni koji proizlaze iz cijena prehrane zbog njihovoga visokog udjela u potrošačkoj košarici (gotovo trećina). Cijene hrane ove godine, za razliku od prošle, na godišnjoj razini ipak blago rastu, u prosjeku devet mjeseci na razini od 0,4 % (u rujnu 0,1 %). Najveći inflatorni pritisci dolaze od usluga (čine 23 % košarice) čije cijene rastu 1,0 % u rujnu odnosno 1,2 % na razini prvih devet mjeseci.
Kako je deflacija potrošačkih cijena zapravo vrlo niska i pod značajnim utjecajem volatilnih cijena energije, a temeljna inflacija se ove godine ipak kreće iznad nule (0,4 % u kolovozu), opasnosti od deflacijske spirale još nisu izražene. Ipak, treba zamijetiti kako je u Hrvatskoj temeljna inflacija niža te ujedno bliža potrošačkim cijenama nego u eurozoni (0,9 % temeljna prema -0,1 % CPI), a posebno u SAD-u (1,8 % temeljna prema 0,2 % CPI), što ocrtava jačinu utjecaja deflatornih pritisaka ostalih varijabli koje proizlaze iz općeg stanja gospodarstva odnosno stanja domaće potražnje.
Utjecaj cijena energije i u nastavku će godine biti ključan. Pritom bi prema kraju godine deflatorni utjecaj cijena nafte na godišnji indeks potrošačkih cijena trebao oslabiti uslijed baznog efekta (cijene nafte počele su padati početkom trećega kvartala prošle godine) te bi se inflacija potrošačkih cijena u kojem od preostalih mjeseci mogla opet blago izdići iznad nule. No, da bi se ostvarila stagnacija cijena na razini cijele 2015. godine (stopa od 0,0 %) tijekom posljednja tri mjeseca, inflacija bi trebala biti ostvarena u prosjeku na razini od 0,9 %, što ipak ne očekujemo.
Stoga je sada izvjesnije da će 2015. godina ipak biti druga deflatorna godina u nizu, ali s tek minimalnim padom potrošačkih cijena.
Komentar direktora Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK Zvonimira Savića: „Deflacijski trend nastavlja se u rujnu kada je godišnja stopa promjene potrošačkih cijena iznosila -0,8 %, čime je u prvih devet mjeseci ostvaren prosječan pad od 0,4 %. Stoga očekujemo da će se na razini 2015. godine, prije svega, zbog niske cijene nafte na svjetskom tržištu te slabe domaće potražnje, ostvariti negativna stopa, ali s minimalnim padom potrošačkih cijena.“
