Menu
Rusko Ministarstvo industrije objavilo je kriterije koji će omogućiti da se odredi tko su proizvođači „domaće robe”. Za svaku granu industrije uspostavljeni su posebni parametri...
Dokumentom je obuhvaćeno osam grana industrije: proizvodnja medicinske opreme, farmaceutska industrija, elektronika i mikroelektronika, proizvodnja mašina, proizvodnja automobila, specijalna strojogradnja, fotonika i svjetlosna tehnika, elektrotehnika i elektroenergetika. „Trenutno se znatan dio ovih proizvoda nabavlja u inozemstvu”, ističe analitičar Gazprombanke Anton Černišev. Recimo, 2014. godine uvezeno je elektronike i elektrotehnike u vrijednosti od 15,8 milijardi dolara, a medicinske opreme u vrijednosti od 3,9 milijardi dolara, navodi stručnjak.
Prema prijedlogu Ministarstva industrije, udio stranih materijala i dijelova u cijeni konačnog proizvoda ne bi trebao prelaziti 50%, a kod nekih vrsta proizvoda trebao bi biti niži od 30% ili čak 18%. Na primjer, prilikom proizvodnje ultrasonografskih dijagnostičkih uređaja na teritoriju Rusije trebala bi se realizirati kao minimum montaža, podešavanje i pakiranje. Na teritoriju Rusije će biti lokalizirana i proizvodnja uređaja za magnetnu rezonancu.
Obvezan zahtjev je da se u lokalu proizvode 4 vrste dijelova, kao i da se u Rusiji vrši provjera i kalibracija uređaja. Proizvodnja lijekova će, s druge strane, gotovo biti u potpunosti lokalizirana u Rusiji. Radi se o proizvodnji samih supstanci, kao i o davanju konačnog oblika lijeku: tablete, kiseline i sirupi. Isto se odnosi i na proizvodnju bankovnih i SIM kartica, kao i čipova.
„Novi zahjtevi koji se postavljaju u pogledu mjere lokalizacije proizvodnje u Rusiji potiču, naravno, strane proizvođače da pokrenu proizvodnju u Rusiji i teorijski bi trebali dovesti do povećanja priljeva stranog kapitala u privredu”, smatra analitičarka Kira Juhtenko. Međutim, prema njenim riječima, zategnutost političke situacije ne doprinosi poboljšanju poslovne klime. „Za strane kompanije glavni argumenti za izlazak na rusko tržište danas su jeftina radna snaga i visoka razina obrazovanja u Rusiji”, objašnjava Anton Černišov. Prema njegovim riječima, prosječna cijena rada u Rusiji već se izjednačila sa cijenom rada gradskog stanovništva u Kini i iznosi oko 700 dolara mjesečno poslije plaćanja poreza.
Predstavnici press-službe Ministarstva industrije objasnili su za RBTH da se proizvodi stranih kompanija mogu smatrati ruskim ukoliko one svoju proizvodnju lokaliziraju na teritoriju Rusije u skladu sa zahtjevima.
„Ovi proizvodi u tom slučaju mogu sudjelovati u javnim nabavkama”, priopćila je press-služba. Količina poslova na tržištu nabavki za državne potrebe u Rusiji je vrlo velika i 2014. je iznosila 23,8 trilijuna rubalja (428,7 milijardi dolara), što je za 18% više nego godinu dana ranije (prema podacima agencije RBK).
„Velika količina državnih nabavki stvara zapravo garantiranu potražnju, posebno za uskospecijalizirane proizvode”, ističe Kira Juhtenko. Ona izdvaja tržište medicinskih proizvoda kao najprivlačnije za proizvođače. Količina ovog tržišta je 2014. godine premašila 200 milijardi rubalja (3,6 milijardi dolara), pri čemu 70% potražnje osigurava upravo država. „Tijekom sljedećih 5 godina moguće je da će doći do naglog povećanja udjela azijskih investitora, posebno iz Kine. To će se u značajnoj mjeri odnositi na finansijski, medicinski, građevinski i sektor proizvodnje sirovina”, smatra Juhtenko.
