Menu
Europska komisija, koja je nakon ukidanja Južnog toka bila prisiljena što brže tražiti nove varijante opskrbe plinom Jugoistočne Europe, predstavila je svoje prve prijedloge. Bruxelles predlaže da se Grčka, Bugarska i Srbija opskrbe azerbajdžanskim plinom, tako što će izgraditi dva interkonektora, a Mađarska i Slovenija ukapljenim zemnim plinom iz budućeg terminala u Hrvatskoj. To stvara realnu alternativu ruskom plinu, ali ne i mogućnost da ga u potpunosti zamijeni. Upravo suprotno, Gazprom bi mogao, ako dođe do realizacije projekta plinovoda Turski tok, koristiti nove cijevi...
Europska komisija (EK) odabrala je četiri prioritetna plinovodna projekta na Balkanu, koji bi trebali povećati protoke plina između država regije i smanjiti njihovu ovisnost o jedinom distributeru – Gazpromu. Prošli petak održano je drugo zasjedanje grupe za povećanje plinske povezanosti država Središnje i Jugoistočne Europe (CESEC). Radi se o bivšim državama-članicama projekta Južni tok, kojima su se, na poziv Europske komisije, priključili predstavnici Ukrajine, Moldavije, Srbije, Bosne i Hercegovine te Makedonije. Stranke su posljednjih osam mjeseci razmatrale pitanje na koji način se mogu osigurati isporuke u Jugoistočnu Europu nakon ukidanja Južnog toka. Sad su predstavili prvi put praktične rezultate.
Europska komisija predlaže za balkanske države dva nova izvora isporuka – azerbajdžanski plin preko plinovoda TAR (već se počelo s izgradnjom) te ukapljeni zemin plin iz pretpostavljenog terminala u Hrvatskoj.
Dakle, kao najvažniju mjeru Europska komisija predlaže da se izgradi tri plinovoda-interkonektora: iz Grčke u Bugarsku, iz Bugarske u Srbiju (to će omogućiti da se isporučuje u te države plin iz TAR-a) te iz hrvatskog terminala u Mađarsku i Sloveniju. Te bi mjere pružile Bugarskoj i Srbiji alternativu ruskom plinu, a u slučaju širenja kapaciteta terminala u Grčkoj te će države dobiti pristup i tržištu ukapljenog zemnog plina.
Iako je prisustvovala na zasjedanju i potpisala zajedničke dokumente, Ukrajina ne zauzima prvo mjesto u planovima Europske komisije. Ni jedan projekt, koji podrazumijeva izgradnju novih plinovoda u Zapadnoj Ukrajini i upotrebu ukrajinskih podzemnih skladišta plina, nije naveden kao prioritet.
Iako bi ti interkonektori, o kojima priča Europska komisija, bolje povezali balkansko plinsko tržište, njihovi kapaciteti nisu dovoljni za potpuno isključenje isporuka ruskog plina. Osim toga, prave količine alternativnog plina zasad ne postoje: od 10 milijardi kubnih metara plina preko TAR-a Grčka i Bugarska će dobiti po milijardu kubnih metara (oko 40%, odnosno 30% od ukupne potrebe), ostali plin ide u Italiju. Nakon 2025. Azerbajdžan planira povećati isporuke u Europu još za 10 milijardi kubnih metra, no sugovornici Kommersanta sumnjaju u sposobnosti države da tako brzo osvoji komplicirana nalazišta na šelfu Kaspijskog mora. Što se tiče terminala za ukapljeni zemni plin u Hrvatskoj, čija se izgradnja razmatra posljednjih pet godina, investicijsko rješenje zasad nije prihvaćeno zbog sumnji investitora u opravdanost projekta. Europska komisija obećava prioritetnim plinskim projektima ''ključnu podršku'' od strane Europske banke za obnovu i razvitak te Europske investicijske banke za privlačenje novaca za izgradnju, iako je točna struktura financiranja nepoznata i trebala bi biti napravljena do kraja 2016.
''Izgradnja interkonektora u Jugoistočnoj Europi može se samo pozdraviti, ali za njihovo funkcioniranje potrebni su novi resursi plina, koji ne postoje'', govori Aleksej Grivač iz FNEB-a. Isto podcrtava probleme s financiranjem takvih projekata, budući da se ne može jamčiti posao bez postojanja ugovora za isporuku plina, odnosno tim garancijama privući kredite. Prema mišljenju analitičara, neke od tih projekta, konkretno interkonektore Grčka-Bugarska-Srbija, mogao bi koristiti Gazprom prilikom realiziranja Turskog toka''.
Izvor: RBTH
