Menu
Deflatorni pritisci na hrvatskom tržištu ostaju snažni, generirani vanjskim (pad cijena sirovina na svjetskom tržištu pri čemu je najsnažniji utjecaj pada cijena sirove nafte) i domaćim činiocima (niska potražnja zbog nepovoljnog razvoja na tržištu rada i stagnacije plaća, snažnija konkurencija na domaćem tržištu zbog liberalizacije trgovine pristupanjem Europskoj Uniji)...
U takvim je okolnostima i u veljači, treći uzastopni mjesec, realiziran godišnji pad opće razine potrošačkih cijena na razini od -0,4%. Pad je bio nešto blaži nego prethodnog mjeseca, prije svega zbog prvog godišnjeg rasta cijena prehrane (+0,3%) od studenoga 2013. godine. S druge strane, glavni deflacijski pritisci i dalje dolaze iz cijena goriva i maziva za automobile (-14,3%) te lož ulja (-31%) koje formiraju 7,2% indeksa potrošačkih cijena, koji su izravno spustili agregatni indeks potrošačkih cijena za 1,1 postotni bod.
Dodatni je impuls godišnjem smanjenju opće razine cijena generiran iz nastavljenog godišnjeg pada cijena odjeće i obuće (-0,7%) koje se kreću opadajućim trendom još od sredine 2009. godine te cijena plina (-5,6%) koje padaju posljednja četiri mjeseca.
Vanjski deflatorni pritisci dolaze sa svjetskih tržišta sirovina - iako je u veljači realiziran njihov prvi mjesečni rast (+5,5%) u posljednjih devet mjeseci (primarno kao rezultanta djelomičnog oporavka cijena sirove nafte), razina godišnjeg pada ostaje znatna, na razini od 33,8%. Naime, cijene sirove nafte (prosjek WTI, Brent, Dubai) porasle su za 15,8% na mjesečnoj razini (prvi rast u osam mjeseci) i to zbog povećane potražnje inducirane visokim maržama prerađivača nafte (prerađivači pojačano kupuju sirovu naftu da bi iskoristili razdoblje visokih marži, odnosno zarade po jedinici proizvoda - zalihe u SAD-u su na povijesno visokim razinama, što bi moglo djelovati na ponovni pad cijena), no razina godišnjeg pada ostaje znatna, na razini od oko 50%.
Istodobno su cijene “ostalih sirovina osim goriva” (non-fuel) pale (-2,2%) u odnosu na siječanj, pri čemuje pad realiziran i kod metala i kod poljoprivrednih sirovina. Pad cijena je realiziran i na razini međugodišnje usporedbe (-14,6%) i to najvišom stopom od sredine 2012. godine, a vezan je i uz usporavanje potražnje iz Kine, posebno za industrijskim sirovinama te zbog obilne ponude na tržištu.
Ovakvi impulsi s robnih tržišta stvaraju oštre deflacijske pritiske u većem dijelu svijeta što predstavlja velik izazov središnjim bankama koje ekspanzivnom monetarnom politikom nastoje usmjeriti inflaciju prema optimalnim razinama (od početka je godine dvadesetak središnjih banaka u svijetu spustilo svoje ključne kamatne stope). Tako na području Eurozone, ECB (s ciljem poticanja gospodarskog rasta i približavanja inflacije ciljanoj razini od blizu 2% te usidravanja inflacijskih očekivanja u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju), nakon konvencionalnih mjera, u ožujku prvi puta uvodi i mjeru tzv. kvantitativnog popuštanja (otkup obveznica na sekundarnom tržištu koje izdaju države europodručja, agencije i europske institucije). Tijekom prva tri dana provedbe, ECB i središnje banke Eurozone kupile su obveznice ukupne vrijednosti 9,8 milijardi eura što daje naznake kako bi se mogla realizirati predviđena kvota od 60 milijardi eura mjesečno.
Prvi su se efekti odmah pokazali kroz pad prinosa na dužničke papire gotovo svih zemalja članica Eurozone na rekordno niske razine, pri čemu su na 10-godišnje njemačke obveznice (pokazatelj troška zaduživanja u Eurozoni), po prvi put pali ispod 0,2%. No, i uz ovakve agresivne mjere, očekuje se da će se ove godine rast potrošačkih cijena i u Europi i u Hrvatskoj kretati oko nule, a dosezanje ciljne inflacije na području Eurozone (“blizu, ali ispod 2%”) ne očekuje se prije 2017. godine.
Komentar direktora Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK Zvonimira Savića: „U veljači je, i to treći uzastopni mjesec, realiziran pad potrošačkih cijena ( -0,4). Time očito deflatorni pritisci na hrvatskom tržištu ostaju snažni, a generirani su prije svega padom cijena sirovina na svjetskom tržištu, posebno padom cijena sirove nafte, te s druge strane, domaćim činiocima, a to znači niskom potražnjom zbog nepovoljne situacije na tržištu rada i stagnacije plaća te snažnije konkurencije na domaćem tržištu.“
