Menu
Mnogi trgovački lanci i predstavništva tvrtki na zapadu Rusije su ostvarili izvanredan promet u predbožićnom razdoblju. "U prosincu su u područje oko Smolenska nahrupili Bjelorusi", priča Julia Sotova iz lanca trgovina elektrotehničkim uređajima M.Video. Kupci iz Bjelorusije su kupovali sve što se moglo nositi. Pad vrijednosti ruskog rublja susjedima je neočekivano donio veliku kupovnu moć...
Trgovci automobilima u pograničnim područjima imali su slična iskustva. Portal vijesti delfi.lt iz Smolenska tako citira jednog prodavača Volkswagenovih automobila koji je, kaže, prije kupcima iz Bjelorusije prodavao najviše tri automobila mjesečno, a sada ih toliko proda - samo u jednom tjednu. Bilo je to tako krajem prošle godine. U međuvremenu je, međutim, vlada u Minsku znatno smanjila vrijednost bjeloruskog rublja i time okončala ovu šoping-groznicu.
U istočnoj Europi, na području Kavkaza i središnje Azije su praktički sve bivše sovjetske republike ekonomski tijesno povezane s Rusijom. Armenija, Bjelorusija, Kazahstan i Kirgistan su možda politički neovisne, ali ne i ekonomski. Samo tri baltičke države idu svojim putem u Europskoj uniji, dok se kavkaska republika Gruzija od rusko-gruzijskog rata 2008. godine pokušava nekako osloboditi utjecaja Moskve.
Rusija pri tome potiče ekonomsku integraciju ovoga prostora gdjegod može. Carinska unija s Kazahstanom i Bjelorusijom je s dolaskom nove godine prerasla u Euroazijsku ekonomsku uniju kojoj je pristupila i Armenija. No njezin početak nije baš pod sretnom zvijezdom. Zbog slabog rublja izvoz armenskih proizvoda u Rusiju je pao za 6,3 posto, izvijestio je list Aikakan Šamanak iz Erivana.
Na ovu situaciju puno optimističnije gleda moskovska Akademija znanosti bliska Kremlju. "Pad rublja nema utjecaja na izvoz u Rusiju", tvrdi Asa Migranjan, ekonomistica specijalizirana za Zajednicu neovisnih država (politički i ekonomski savez 12 bivših sovjetskih republika). Armenska proizvodnja, "prije svega na području izrade nakita i strojarske industrije ima korijene u Rusiji i to u vidu ruskog kapitala", kaže Migranjan u intervjuu za DW zaključujući kako će se trenutačne turbulencije na području zajedničkog gospodarskog prostora brzo smiriti.
Neporecivo dramatične su pak posljedice krize na tržište rada. Nadničari i radnici na gradilištima u ruskim velegradovima tradicionalno dolaze iz država centralne Azije. Oko pet milijuna Tadžikistanaca, Kasahstanaca, Kirgistanaca i Uzbekistanaca do sada je radilo na ruskim gradilištima i tržnicama te u gastronomiji. U novoj godini će, prema procjenama Konstantina Romodanovskog, šefa ruskog Ureda za useljavanje, i do 70 posto njih ostati kod kuće. Slabi rubalj i recesija u Rusiji uništavaju tržište za nekvalificiranu radnu snagu.
Sada novac ovih gastarbajtera nedostaje u njihovim domovinama, zemljama centralne Azije. Novčane doznake iz Rusije do sada su činile čak trećinu bruto domaćeg proizvoda (BDP) Kirgistana i, prema procjenama Svjetske banke, čak polovicu BDP-a Tadžikistana. Mnoge obitelji u središnjoj Azije našle su se preko noći pred bankrotom.
"Gastarbajteri iz središnje Azije nemaju baš puno alternative, prije svega zbog jezičnih barijera", ukazuje Peer Teschendorf, voditelj ureda Zaklade Friedricha Eberta u kazahstanskom Almatyju. I ovaj primjer pokazuje koliko su mnoge zemlje na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza još ovisne o Rusiji.
Samo naftom bogati Kazahstan i Azerbajdžan mogu donekle kompenzirati posljedice krize. Iako pad cijene nafte i njih snažno pogađa i opterećuje državne rezerve. Ali sirova nafta ostaje konkurentna roba na svjetskom tržištu - roba koju druge ruske susjede nemaju. Mnoge od njih stoga polako dobivaju dojam kako moraju "platiti ceh" za političke eskapade i greške Rusije. I sve više se u fokus vraća tema gospodarske ovisnosti o nekadašnjoj hegemonijalnoj sili.
Ne pitaju se samo političari u središnjoj Aziji i na području Kavkaza, koliko će još potrajati recesija u Rusiji. "Čak i kada sankcije budu ukinute i kada cijena nafte poraste, i dalje će se osjećati posljedice izostalih investicija koje će stajati na putu oporavka ruskog gospodarstva", vjeruje Sergej Aleksašenko, bivši zamjenik ruskog ministra financija i sadašnji zamjenik šefa Središnje banke.
Aleksašenko je danas makroekonomski stručnjak čije se mišljenje traži i uvažava. U intervjuu za DW je rekao da se ne radi o cikličkoj krizi niti da se za nju mogu kriviti vanjski čimbenici. Prema njegovom mišljenju ona ima unutarnje uzroke, a njih treba tražiti u neprovedenim političkim reformama: "Moje osobno mišljenje je da će ova kriza još dugo trajati."
Ako se pokaže da je Aleksašenkova procjena ispravna, vrtlog ruske gospodarske krize bi mogao proizvesti socijalne napetosti koje bi prije svega u središnjoj Aziji mogle dovesti do političkih previranja. Radi se o regiji koja graniči s Afganistanom, u državama poput Kirgistana i Tadžikistana je država slaba, a represije protiv oporbe snažne. U ovom metežu bi, strahuju stručnjaci, gospodarska kriza mogla imati teške posljedice za sigurnost čitave regije.
Izvor: Deutsche Welle
