Menu
Allianz je objavio peto Izvješće o globalnom bogatstvu (Global Wealth Report), koje detaljno analizira situaciju vezanu uz imovinu i dugove privatnih kućanstava u više od 50 zemalja. Prema Izvješću, globalna bruto financijska imovina privatnih kućanstava porasla je za 9,9 posto u 2013. godini, što je najviša stopa rasta od 2003...
To je ukupnu globalnu financijsku imovinu dovelo do nove rekordne razine od 118 bilijuna eura. Pokretač rasta globalnog bogatstva bio je izniman rast na burzama u Japanu, SAD-u i Europi: imovina u obliku vrijednosnica porasla je za 16,5 posto – čak i više nego u godinama neposredno prije financijske krize. Međutim, to nije dokaz iznenadne, ponovno otkrivene strasti za dionicama među štedišama. SAD su jedina zemlja u kojoj je značajna količina svježih sredstava uložena u dionice ili druge vrijednosnice. Europljani su posebice nastavili izvlačiti svoj novac iz ove vrste imovine.
Nisu sve regije bile u mogućnosti jednako profitirati iz snažnog rasta bogatstva zabilježenog prošle godine. Na tržištima u razvoju, osobito u Latinskoj Americi, rast imovine usporio je zbog turbulencija na lokalnim tržištima kapitala i novca. U regiji istočne Europe , u cjelini, stopa rasta također je usporila za gotovo jedan postotni bod, na 11,2 posto – što je još uvijek bilo više nego dvostruko od stope rasta u zapadnoj Europi (+5,2 posto). Gledajući duže razdoblje, regija kao cjelina može zadržati titulu prvaka u rastu: prosječan rast od oko 14,5 posto godišnje od 2000. godine ostaje najsnažniji rezultat u bilo kojoj regiji svijeta.
Ipak, u mnogim zemljama regije, osobito u istočnoeuropskim članicama EU-a, akumulacija imovine od 2007. godine usporava. Ako promatramo realni rast imovine, tj. rast umanjen za opću stopu inflacije, istočnoeuropska stopa rasta pada na 6 posto godišnje; to je otprilike na razini realne dinamike rasta u Latinskoj Americi (+5,5 posto), ali je znatno niže nego u Aziji, gdje je postignut rast od gotovo 10 posto godišnje od prijelaza milenija.
„Unatoč složenom okruženju, imovina je u cjelini u istočnoj Europi ostvarila pozitivan razvoj tijekom prošle dvije godine“, rekao je Michael Heise, glavni ekonomist Allianza. „To pokazuje da je proces sustizanja u regiji još uvijek netaknut. Međutim, eskalacijom krize u Ukrajini, nekoliko novih tamnih oblaka već se počinje skupljati na horizontu“.
U Hrvatskoj rast manji od regionalnog prosjeka
U Hrvatskoj je prošle godine bruto financijska imovina porasla za 5,4 posto – manje od regionalnog prosjeka, uključujući zemlje izvan EU-a. Od 2007., posljednje godine prije krize, rast je u Hrvatskoj dosegnuo 19 posto, što je niže od prosjeka svih istočnoeuropskih zemalja članica EU-a koji je iznosio 33 posto. Uz porast od oko 12 posto, imovina u policama osiguranja i mirovinskoj štednji ostvarila je najvišu stopu rasta od svih razreda imovine u 2013. godini. Njezin udio u portfelju imovine više se nego utrostručio tijekom proteklog desetljeća te se krajem prošle godine povećao na čak 22 posto. Međutim, većina privatnih ušteđevina u Hrvatskoj još se uvijek drži u bankovnim depozitima (gotovo 58 posto), koji su porasli za gotovo 4 posto tijekom prošle godine. Samo manji udio svog financijskog bogatstva Hrvatska kućanstva uložila su u vrijednosnice (oko 17 posto).
Nije samo imovina ostvarila snažan rast diljem svijeta u 2013. godini; rast duga (uključujući hipotekarni dug) također je ubacio u višu brzinu. S 3,6 posto, rast duga lani je bio brži nego u bilo kojoj drugoj godini od početka krize. Ipak, globalni omjer duga, tj. osobni dugovi mjereni kao postotak nominalnog gospodarskog proizvoda, ponovno su ostvarili blagi pad prošle godine, za pola postotnog boda, na 65,1 posto. Pad u omjeru duga od 2009. godine iznosi 6,4 postotna boda. Međutim, ovo razduživanje može se isključivo pripisati razvijenim zemljama, prvenstveno SAD-u, u kojem je omjer srezan za 15,5 postotnih bodova tijekom protekle četiri godine. S druge strane, na tržištima u razvoju, teret dugova raste više ili manje kontinuirano, također i u odnosu na gospodarski proizvod.
U regiji istočne Europe kao cjelini, osobni dug porastao je za 13,2 posto u 2013. godini, na 760 milijardi eura, iako se ovaj porast tijekom proteklih godina može isključivo pripisati zemljama koje nisu članice EU-a, osobito Rusiji i Turskoj. U zemljama koje su dio EU-a, rast duga dosegnuo je prividni zastoj.
Veliki dug
Hrvatska kućanstva čak su smanjila svoje obveze za ukupno 3 posto tijekom protekle dvije godine. Ipak, na kraju 2013. godine, dug od 4.140 eura po stanovniku bio je gotovo 24 posto viši od prosjeka svih istočnoeuropskih zemalja članica EU-a. Unatoč snažnom rastu kredita u prošlosti, ne postoji regija u kojoj je omjer duga i opće ekonomske aktivnosti toliko nizak kao u istočnoj Europi: krajem 2013. godine, omjer regionalnog duga iznosio je 22,6 posto; u zemljama regije koje su članice EU-a omjer je bio mnogo viši – prosječno 34 posto, no još je uvijek bio ispod 50 posto koliko iznosi za sve analizirane zemlje; u Hrvatskoj je iznosio 41,2 posto.
To znači da je globalna neto financijska imovina (bruto financijska imovina umanjena za obveze) zapravo ostvarila dvoznamenkasti rast od 12,4 posto u 2013. godini. Na rang listi najbogatijih zemalja (neto financijska imovina po stanovniku; vidi tablicu na kraju), neke zemlje zamijenile su mjesta prvenstveno zbog učinaka deviznog tečaja. Npr. Japan je pao za dva mjesta. Švicarska nastavlja biti na vrhu tablice s jasnim vodstvom ispred SAD-a.
U globalnoj usporedbi, Hrvatska je zauzela 31. mjesto na kraju 2013. godine, s prosječnom neto financijskom imovinom po stanovniku od ukupno 7.150 eura, a unutar istočne Europe nalazi se na 4. mjestu (iza Slovenije, Češke i Mađarske).
Analiza trenda raspodjele bogatstva
Ove je godine Allianz također, prvi puta, analizirao trend raspodjele bogatstva u pojedinim zemljama koristeći „matricu bogatstva“. Rezultati nisu nužno u suglasju s teorijom sve dublje nejednakosti. Zapravo, među zemljama uključenima u analizu, više je onih u kojima se raspodjela bogatstva uglavnom nije mnogo promijenila ili se čak poboljšala tijekom prošlog desetljeća. Većina njih su ekonomije u razvoju, osobito u Latinskoj Americi. I u većini istočnoeuropskih zemalja raspodjela se (blago) poboljšala tijekom proteklog desetljeća, zahvaljujući turbulentnoj prirodi rasta imovine koja je utjecala na velike dijelove društva. Jedina zemlja koja se ne uklapa u ovaj obrazac je Rusija, gdje je ono što je već označeno razlikama u bogatstvu samo dodatno pogoršano posljednjih godina – slično situaciji u razvijenim ekonomijama gdje se raspodjela bogatstva pogoršala u većini zemalja uključenih u analizu, tj. udio bogatstva u rukama najbogatijih 10 posto ponovno je porastao. Ovaj razvoj nigdje nije naglašeniji nego u SAD-u. Uz to, nejednakost se značajno povećala i u mnogim europskim zemljama (Francuska, Švicarska, Irska ili Italija). Kada rast imovine uspori kao posljedica krize, to posebno snažno pogađa niske i srednje kategorije bogatstva.
„Političke implikacije su jasne: onaj tko se nada da će postići ravnopravniju distribuciju bogatstva ne bi trebao ciljati na ograničavanje rasta imovine nametanjem poreza i davanja, već bi trebao učiniti apsolutno sve u svojoj mogućnosti kako bi poticao rast imovine u cijelosti. Rast je najbolji način za postizanje socijalne pravde“, rekao je Heise.
Analiza koja se temelji na klasama globalnog bogatstva potvrđuje ovu heterogenu sliku.
2013. godine, ukupno je oko 912 milijuna ljudi sa srednjom neto financijskom imovinom živjelo u zemljama uključenima u našu analizu. Momentum rasta globalne srednje klase postaje osobito izražen ako promatramo dulje vremensko razdoblje: od prijelaza milenija, udio stanovništva koje pripada srednjoj klasi bogatstva udvostručio se u Latinskoj Americi te se usedmerostručio u Aziji, a u istočnoj se Europi gotovo utrostučio, na nešto manje od ukupno 60 milijuna ljudi. No, brzi rast srednje klase nije priča o uspjehu za sve. Posebice u razvijenim zemljama danas ima manje ljudi s „velikim bogatstvom“ nego što je to bio slučaj na početku milenija. Barem 65 milijuna ljudi degradirano je iz „više klase bogatstva“ tijekom proteklih nekoliko godina. Najizraženije apsolutne promjene u ovom smjeru dogodile su se u SAD-u, Japanu, Francuskoj i Italiji – zemljama u kojima je raspodjela bogatstva unutar same zemlje također postala značajno „manje ravnopravna“.
Broj članova niže klase bogatstva (prosječna neto financijska imovina po stanovniku manja od 5.300 eura) ostao je relativno stalan tijekom proteklih godina te je iznosio oko 3,5 milijardi. Međutim, to je uglavnom nusproizvod snažnog rasta broja stanovnika. Ako se trend prilagodi na način da uzme u obzir rast stanovništva, iza ovih brojki nalazi se istinita priča o napretku: gotovo pola milijarde ljudi – i gotovo 40 milijuna istočnih Europljana – uspjeli su se popeti do srednje klase globalnog bogatstva tijekom proteklih 13 godina.
„Ovaj podatak, više od bilo kojeg drugog pokazatelja, naglašava činjenicu da, u globalnoj usporedbi, sve više ljudi uspijeva sudjelovati u globalnom napretku. Dakle, iz tog globalnog kuta, nikako se ne može reći da nejednakost raste“, rekao je Heise.
