Menu
Nakon kolapsa nove ekonomije i financijskih tržišta, počeo je globalni trend promjene razmišljanja: velike industrijske nacije i novoindustrijalizirane zemlje ponovno se oslanjaju na industriju kao na odlučujući gospodarski čimbenik...
Od početka 2010. godine industrija Sjedinjenih Država godišnje je rasla za više od deset posto i otvorila oko 500.000 radnih mjesta.
Njemačka je uvijek vjerovala u industriju i zadržala ključne industrijske grane u svojoj zemlji. Drugačija je situacija u Indiji, zemlji koja od svoje nezavisnosti još nije doživjela značajniju industrijalizaciju. Sada je ta zemlja sa strategijom „Nacionalna proizvodna politika“ (NMP) razradila plan za industrijski razvoj. Udio prerađivačke industrije u bruto nacionalnom dohotku bi sa sadašnjih 16 posto do 2025. godine trebao porasti na 25 posto. Riječ je o ambicioznom cilju koji bi se ipak mogao postići zahvaljujući rastućoj potražnji u zemlji.
Sjedinjene se Američke Države u pogledu reindustrijalizacije trenutačno nalaze u posebno povoljnu položaju: velika količina plina iz škriljevca u toj zemlji mogla bi ju učiniti gotovo neovisnom o svjetskom tržištu energije. Konzultantska tvrtka Boston Consulting Group smatra da prerađivačka industrija u SAD-u u 2015. godini može proizvoditi 15 posto povoljnije nego industrija u Njemačkoj i Francuskoj i za čak 21 posto povoljnije nego ona u Japanu. U tom je slučaju i Kina još samo sedam posto povoljnija.
Nakon godina opadanja industrijske proizvodnje, čak su i sindikati u SAD-u spremni na kompromise. Pad troškova proizvodnje u vlastitoj zemlji nije jedini razlog zbog kojega se tvrtkama u SAD-u u posljednje vrijeme isplati povlačiti proizvodnju za domaće tržište iz zemalja s niskom cijenom rada poput Kine. Istodobno proizvodnja u tim zemljama postaje sve skuplja – prije svega zbog rastućih troškova plaća. „Od 2001. godine plaće i nadnice u Kini porasle su za oko 15 do 20 posto godišnje“, kaže Harold L. Sirkin, stariji partner u tvrtki Boston Consulting. Konzultantska tvrtka istodobno polazi od toga da će troškovi plaća u Kini i sljedećih godina rasti za oko 18 posto godišnje.
Daljnji je argument za vraćanje industrije u zemlje u kojima se prodaju njezini proizvodi porast troškova i rizika u logistici. Rastuće cijene nafte poskupjele su prijevoz morem, a za znatan porast rizika nisu bili krivi samo gusari. Poplave u Tajlandu u kojemu je bio smješten popriličan dio svjetske industrije čvrstih diskova pokazale su kako je opasno imati dobavljače u udaljenim krajevima svijeta.
Za povratak industrije u matičnu zemlju postoje, naravno, i emotivni argumenti. „Istraživanja instituta Gottlieb Duttweiler za gospodarstvo i društvo o stavu potrošača u Njemačkoj i Švicarskoj već godinama pokazuju da ljudi ponovno vrednuju ručni rad i iskorištavanje kapaciteta lokalne zajednice“, naglašava direktor instituta David Bosshart. Kupovanje u skladu s takvim razmišljanjem sada je još luksuz. Ipak, ono što je sada luksuz, sutra će postati mainstream.
„Bez obzira na to održava li nacionalna ekonomija vašu industriju konkurentnom ili ju želi vratiti u matičnu zemlju – za tvrtku je promjena uvijek mogućnost", kaže Siegfried Russwurm, direktor Siemensova sektora Industry.
Modernija industrija ima mnoge prednosti. Proizvodni je sektor u usporedbi s uslužnim znatno otporniji na stvaranje ekonomskog mjehura. „Ulazna barijera viša je nego kod, primjerice, internetskih tvrtki“, kaže Thomas Menze, viši konzultant u grupi Technologieberatung ARC Advisory Group.
„Onaj tko želi izgraditi industrijsku tvrtku, mora kupiti strojeve i pobrinuti se da je lokacija povezana s globalnom logističkom mrežom“, kaže Menze. To je skupo i sprečava investicije u racionalno teško opravdane poslovne modele. Osim toga, industrija stvara natprosječno mnogo dobro plaćenih poslova. S jednim je radnim mjestom u industriji uvijek povezano više radnih mjesta kod dobavljača ili pružatelja usluga.
Proizvodni sektor usko je povezan s drugim gospodarskim područjima te je zbog toga pokretački motor cijeloga gospodarstva.
Na taj se način blagostanje ravnomjerno raspodjeljuje. Taj je novi trend povratka industrije pokrenuo i omogućio tehnološki razvoj. U nekoliko je godina u industriji nastala veza učinkovitih industrijskih softvera s najmodernijim hardverom. Osim toga, digitalizacija razvoja proizvoda i proizvodnje dovela je do toga da su se proizvodni koraci stopili u cjelinu umjesto da se događaju u sekvencama – od dizajna preko planiranja proizvodnje, od inženjeringa i stvarne proizvodnje do usluga. Posljedice toga su učinkovitost, kraća vremena uvođenja na tržište, veća fleksibilnost.
Tehnološka konvergencija omogućuje toliko povećanje produktivnosti da u usporedbi s tim čimbenici poput troškova plaća i prijevoza gube na važnosti. Zbog tih se promjena u zapadnim ekonomijama opet može pokrenuti konkurentna proizvodnja. Zahvaljujući novoj tehnologiji, novoindustrijalizirane zemlje dobivaju šansu da otpočetka rade učinkovito i fleksibilno i da svojom razinom konkurentnosti ravnopravno sudjeluju u globalnoj tržišnoj utakmici. Ekonomske šanse sa sobom nose i određene rizike: tvrtke koje se na vrijeme ne uključe u tu revoluciju visoke tehnologije, brzo mogu zaostati u utrci.
Prema procjeni Njemačke udruge za strojarstvo i izgradnju postrojenja, IT i automatizacija sada već čine 30 posto proizvodnih troškova na području strojarstva. Tržište za industrijski softver u užem smislu prema procjenama će stručnjaka samo od 2012. do 2018. godine porasti za oko 70 posto – na 28 milijardi eura. Tomu se pridodaje svjetsko tržište od više od 100 milijardi eura za industrijski softver na područjima poput logistike, sigurnosti i upravljanja energijom. S novim oblicima proizvodnje mijenjaju se i profili zanimanja i razina plaća.
U industriji su sve traženiji kvalificirani radnici i radnice koji softverski mogu upravljati i kompleksnijim procesima. Sada industrijski radnici prili-kom proizvodnje vrijednih dobara više ne nose plave kombinezone, nego tablet računala. Novi industrijski svijet naziva se industrija 4.0. Stručnjaci vole prikazivati takvu proizvodnju kao tržište na kojemu se strojevi u pametnim tvornicama velikim dijelom sami organiziraju, lanci isporuke sami usklađuju i sirovine strojevima koji ih upotrebljavaju daju kompletne informacije o proizvodnji.
Tvornicu koja funkcionira na takav način prikazuje SmartFactory, model koji je u gradu Kaiserslauternu izgradio Njemački istraživački centar za umjetnu inteligenciju (DFKI) u suradnji s 20 partnera s područja industrije i istraživanja. To pilot-postrojenje na primjeru boca za sapun prikazuje kako komuniciraju proizvod i proizvodno postrojenje: prazne boce za sapun dobivaju RFID-Tag – inteligentnu daljinsku etiketu – koja stroju daje naredbu treba li bijeli ili crni čep. Proizvod u nastanku od početka u sebi sadržava digitalnu ideju o svojoj krajnjoj namjeni, uglavnom još u fazi sirovine, i može daljinskim putem komunicirati sa svojom okolinom. Tako proizvod postaje „virtualno-fizički sustav“ koji povezuje realni i virtualni svijet. Za sve visoko automatizirane proizvodnje vrijedi sljedeće: kad inženjeri planiraju novi proizvod, paralelno s njim s pomoću specijalnog softvera razvijaju i proizvodni proces, uključujući i mehaniku, elektroniku i automatizaciju.
Kako sada putem USB-a priključujemo razne uređaje na računalo, tako bismo u industriji 4.0 jednoga dana trebali priključivati vanjske uređaje, strojeve i sustave na proizvodni sustav bez parametriranja ili programiranja. Zato moraju biti savršeno međusobno usklađeni.
Mnoge tehnologije potrebne za industriju 4.0 već postoje: internet, profinet kao standardizirano povezivanje podataka za industrijska postrojenja, simulacijski softver, portal TIA za brzi inženjering.
Zato su stručnjaci tako sigurni da se razvoj ne može zaustaviti: „Za razliku od sličnih koncepata koji su se propagirali u prošlosti, poput računalno upravljane proizvodnje (CIM), industrija 4.0 nastaje povezivanjem i razvojem postojećih tehnologija.
Nacionalne ekonomije i tvrtke koje se uspješno prilagode toj promjeni bit će u velikoj prednosti u međunarodnom tržišnu natjecanju.
Izvor: Siemens Hi!tech
