Menu
Parlamentarni zastupnici uz svoj posao često obavljaju i dodatne poslove pri čemu vrlo dobro zarađuju. Koliko i pod kojim uvjetima - to ovisi od zemlje do zemlje. U pravilu svoje prihode moraju prijaviti...
Svaki zastupnik u njemačkom Parlamentu (Bundestag) zarađuje mjesečno u prosjeku oko 9.000 eura. No, neki od njih zarađuju i više od toga – raznim dodatnim poslovima kao što su predavanja, vještačenja ili pravna savjetovanja. Posebno dobro među njima zarađuju zastupnici iz bavarske demokršćanske stranke CSU. Primjerice, Peter Gauweiler. Ovaj odvjetnik je tijekom svog zastupničkog mandata (izbori su bili u rujnu 2013.) zaradio više od milijun eura – naravno, uz svoju plaću zastupnika u Bundestagu.
No, vrlo lukrativne poslove obavljaju i zastupnici iz drugih stranaka. Dok u CSU-u postotak onih koji rade paralelno uz svoj posao zastupnika iznosi oko 40 posto, ova brojka kod stranke CDU iznosi 25 posto, kod SPD-a oko 20 posto, kod Zelenih 17 a kod stranke Ljevice oko 15 posto. Tako barem govore podaci organizacije Abgeordnetenwatch koja nadgleda rad parlamentarnih zastupnika u Njemačkoj i istodobno se zalaže za više transparencije i demokracije.
Naime, u Njemačkoj su se uvijek iznova vodile oštre javne diskusije upravo oko toga mogu li zastupnici koje plaćaju njemački porezni platiše, uz toliki dodatni angažman, odnosno, rad, uopće imati dovoljno vremena i energije za ispunjavanje svojih parlamentarnih, zastupničkih zadaća? Posljedica ovih diskusija je da u međuvremenu svi zastupnici moraju otvoreno iznijeti visinu svojih dodatnih prihoda. Riječ je o jednom složenom sustavu od deset kategorija u čijoj najvišoj kategoriji se nalaze oni koji “zarađuju više od 250.000 eura”. To znači, da zarade koje su više od ove brojke, zapravo ne moraju biti precizno navedene. Neki su doduše svojevoljno iznosili točan iznos svoje dodatne zarade iako to od njih nitko nije tražio.
Drugim riječima, za sada u Njemačkoj ne postoji zakon koji bi ograničio ove dodatne zarade parlamentarnih zastupnika, a niti koji bi ih zabranio.
Ako se pogleda situacija u drugim europskim zemljama, može se reći da su posvuda sve glasniji zahtjevi za transparentnošću, no ograničenje dodatnih zarada zastupnika u parlementima se tek vrlo teško može provesti u djelo. Ako je vjerovati službenim podacima, onda se može reći da su najstrože restrikcije u Španjolskoj.
Španjolska: Ukoliko neki parlamentarni zastupnik u Španjolskoj želi dodatno raditi, njemu je potrebna posebna dozvola. U određenom zakonu čak i stoji da je parlamentarni mandat „nespojiv“ s privatnim aktivnostima. Iznimke su daljnje vođenje obiteljskog poduzeća ili autorski rad. Ukoliko zastupnik dobije potrebnu dozvolu za rad izvan ova dva spomenuta područja rada, tada on smije neograničeno mnogo zarađivati. Španjolska je 2011. godine uvela pravila o transparentnosti koja od zastupnika zahtijevaju obračun poreza kao i sve informacije o privatnom bogatstvu i kao i o eventualnim privatnim dugovima. Treba naglasiti kako španjolski parlamentarni zastupnici u odnosu na druge europske zemlje zarađuju vrlo malo.
Francuska: U ovoj zemlji ne postoje ograničenja koliko neki parlamentarni zastupnik dodatnim radom smije zaraditi. No, zato postoje ograničenja drugog tipa. Primjerice, nespojivo s mandatom u Parlamentu vrijedi ako neki zastupnik osim ovog ispunjava još neke druge položaje u javnim ustanovama ili pak radi za neko poduzeće koje je ovisno o novcu poreznih platiša. Isto tako, mogućnost savjetničkih djelatnosti je vrlo ograničena ili pak sasvim zabranjena. Ukoliko ipak žele raditi za neko privatno poduzeće, zastupnici moraju objaviti mjesečne zarade u trenutku kada su izabrani za Parlament ali i za vrijeme unazad pet godina prije izbora.
Velika Britanija: U ovoj zemlji ne postoje ograničenja po pitanju visine dodatne zarade, ali su zastupnici dužni prijaviti svaku djelatnost posebice. To znači da oni moraju prijaviti visinu zarade svake djelatnosti kao i vrijeme koje su uložili u taj rad. Prijaviti moraju i ukoliko imaju dionice, odnosno, udio u nekom poduzeću, kao i poklone. Posebno etičko tijelo nadzire njihov rad kako ne bi došlo do sukoba interesa između zastupničkog mandata i sporednih djelatnosti. Usprkos svim ovim pravilima i obvezama, broj zastupnika koji zarađuju godišnje više od milijun eura sporednim poslovima, još uvijek je u porastu.
Italija: Niti u ovoj zemlji ne postoje ograničenja visine zarade sporednim poslovima. No, usprkos tome, u Italiji postoji sveobuhvatan zakon transparentnosti prema kojem zastupnici moraju vlastoručno ispuniti formular u kojem navode svu svoju imovinu – uključujući i osobne ugovore i broj privatnih automobila. Ovaj formular se objavljuje na internetu zajedno s posljednjom poreznom prijavom zastupnika.
Austrija: U Austriji ne postoje ograničenja dodatnih zarada za zastupnike. Zarada se mora, slično kao i u Njemačkoj, prijaviti u jednoj od pet predviđenih kategorija. Pri tome je ona najviša iznosi svega „10.000 eura na više“. Iako zapravo ne postoje čvrsto dogovorene sankcije koje bi mogle dovesti do gubitka mandata, komisije koje nadgledaju rad zastupnika mogu izvršiti politički pritisak i uključiti se u slučaju postojanja sukoba interesa.
Švicarska: Za razliku od ostatka Europe, u Švicarskoj ne postoji zanimanje "političar". U ovoj zemlji je politički angažman uvijek sporedna djelatnost koju netko obavlja paralelno sa zanimanjem i poslom kojeg ima. Predmet javnih rasprava uvijek je iznova činjenica što godišnju „odštetu“ za političku djelatnost u iznosu od 120.000 švicarskih franaka dobivaju i oni koji i inače vrhunski zarađuju. Neki poduzetnici su se već zbog predbacivanja i kritika ovog tipa povukli iz politike. Prema mišljenju mnogih to pak dovodi do gubitka ekonomski kompetentnih ljudi u politici.
Izvor: Deutsche Welle
