Smrtonosnu ebolu prati i gospodarska propast

Ne samo da ljudi pate od bolesti nego ebolu prati i gospodarska propast: granice se zatvaraju, nikamo se ne putuje, tržnice su prazne... Mnoge zemlje zapadne Afrike i gospodarski pate od ebole...

Caesar Morris je stručnjak za računala i ima internetcafe u glavnom gradu Liberije, Monroviji. Ali od kako je izbila epidemija ebole i on se žali da ništa nije kao što je prije bilo. Ljudi se ne mogu slobodno kretati jer postoje stroga ograničenja vlade kako bi spriječila širenje zaraze, a i oni koji se odluče izaći na ulicu, čekaju dodatne mjere opreza kad žele ući u neku trgovinu. A to vrijedi i za njegov internetcafe: "Prije nego što prođu moja vrata, moraju obrisati noge na krpi koja je namočena u klor. Onda dolaze pred korito gdje temeljito trebaju oprati ruke. Tek tada smiju ući kod mene", objašnjava Morris.

Naravno da mnogu nemaju volje za tako nešto pa je i broj mušterija uvelike opao. S druge strane, Morris mora iz svog džepa plaćati dezinfekcijska sredstva tako da mu se posao još jedva isplati. A drugi sektor njegovog posla, savjetovanje u problemima sa računalima je praktično potpuno prestao: "Ljudi ne žele više nikoga da im priđe blizu, ne žele ti više niti pružiti ruku", objašnjava Morris.

Na koncu, ispada da je taj strah od ebole i razlog zašto još uopće ima mušterija u internetcafeu. Jer, sigurnije je slati mail nego igdje putovati i kontaktirati s drugim ljudima: "Komunikacija je život. Ljudi jednostavno trebaju moje usluge interneta", kaže vlasnik internetcafea. U drugim poslovima je još gore, tvrdi Morris, osobito ako je to povezano s tjelesnim kontaktima.

Čak i tradicionalne gradske tržnice gdje je uvijek bilo prepuno ljudi, u ovim danima stoje - prazne. Nema ni prodavača, niti kupaca.

A ebola se i dalje širi zastrašujućom brzinom. U ožujku su potvrđeni prvi slučajevi ebole u Gvineji i ubrzo zatim je virus došao u susjedne zemlje, Liberiju i Siera Leone. Koliko je opasna ta bolest, o tome nema ni najmanje sumnje: lijeka praktično nema, a ishod je u pravilu smrtonosan. Prema informacijama Svjetske zdravstvene organizacije je u ovoj epidemiji umrlo najmanje 932 osoba, a taj broj raste svakog dana.

Nedavno je bolest otkrivena i u Nigeriji. Tamo je koncem srpnja umro jedan stanovnik Liberije koja je avionom došao u Lagos iz Monrovije. Odmah potom su tamošnje zrakoplovne kompanije prekinule sve letove prema Liberiji i Siera Leoneu.

Zapravo, avioni su već nakon prvih slučajeva ebole ionako bili gotovo prazni, objašnjava Michael Balam iz zrakoplovne kompanije ASKY: "Ljudi se boje putovati, osobito zato jer je bolest tako opasna". I velike međunarodne zrakoplovne kompanije više ne žele slati svoje avione u to područje: baš kao kompanija Emirates je i British Airways ovog tjedan objavila da će "privremeno, do kraja mjeseca" obustaviti linije u zemlje zapada Afrike pogođene ebolom. Jer i glasnogovornik BA je objavio kako im je "prvi prioritet sigurnost putnika i osoblja u zrakoplovu i na zemlji".

Već i taj prekid zračnog prometa znači velik gubitak za gospodarstvo pogođenih zemalja, objašnjava Nelson Agbagbeola, ali niti to nije sve. On je djelatnika Zapadnoafričke gospodarske zajednice ECOWAS sa sjedištem u glavnom gradu Nigerije i upozorava kako je još gora posljedica epidemije što su mnoge zemlje zatvorile svoje granice i za robni promet iz pogođenih zemalja. "To je dovelo do toga da više nema uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Gvineje. Bez tog uvoza su onda cijene živežnih namirnica u Siera Leoneu drastično porasle.

Ipak, svima je jasno kako borba protiv bolesti mora doći na prvo mjesto. Zato i susjedne zemlje pomažu koliko mogu pa su okolne zemlje koncem srpnja osnovale poseban fond u koji je i Nigerija uplatila 3,5 milijuna dolara. Sada je i Svjetska banka obećala preko 200 milijuna američkih dolara pomoći, a kako je objavljeno, dio tog novca treba otići i onima koji su gospodarski teško pogođeni ovom epidemijom.

Ali naravno, prije svega je to novac za lijekove, medicinsko osoblje, mjere dezinfekcije i obrazovanje stanovništva kako bi ih se naučilo zaustaviti širenje zaraze. Koliko će na koncu ostati i za gospodarsku pomoć, teško je reći. U svakom slučaju, vlasnik internetcafea se ne nada nikakvoj financijskoj potpori. On se jedino nada da epidemija završi i da on i njegova obitelj ostanu na životu.

Izvor: Deutsche Welle