Menu
Uzdrmana krizama, siromašna i kaotična: tako ulagači uglavnom doživljavaju Afriku. No stručnjaci preporučuju upravo investicije na „Crnom kontinentu“ pred kojem je, kažu, budućnost...
Jedna milijarda potrošača koji godišnje potroše preko 600 milijardi eura. Prosječni godišnji gospodarski rast od pet posto. Srednji sloj s najbržom tendencijom rasta na svijetu čija glad za kvalitetnom i luksuznom robom svakodnevno raste. I na kraju kontinent na kojem se nalazi 60 posto svih svjetskih neobrađenih poljoprivrednih površina. To su brojke o kojima kontinenti poput Europe samo mogu sanjati. Za Afriku su one međutim realnost.
Gdje su ulagači iz Europe?
“Afrika je u usponu. Doduše dosada je ovaj kontinent prespavao pojedine faze razvoja ali sada se to velikom brzinom nadoknađuje”, kaže Monty Jones, predsjednik nevladine organizacije EMRC i jedan od suorganizatora Afričkog financijskog i investicijskog foruma održanog ovih dana u Kölnu.
On kaže kako Afrika od jučer, kakvom je Europljani doživljavaju, više ne postoji. I dodaje: „Africi je Europe potrebna ali i obratno. Afrika je preblizu da bi bila predaleko“, zaključuje Jones. Prema nekim brojkama Ujedinjenih naroda, investicije u eksploataciju prirodnih bogatstava zemalja poput Tanzanije, Zambije, Angole, Liberije i Siera Leonea, doprinijele su gospodarskom rastu cijelog kontinenta.
Posljednjih desetak godina bruto dohodak prosječne afričke obitelji se udvostručio a dohodak po glavi stanovnika se povećao za 2,3 posto godišnje. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda u sljedećih pet godina sedam od deset najbrže rastućih gospodarstava će se nalaziti u Africi. Mnogi ulagači, prije svega iz rastućih gospodarskih sila poput Indije, Kine ili Brazila su to već prepoznali i pojačano ulažu u gospodarstvo „Crnog kontinenta". No gdje su veliki investitori iz Europe?
Održivost umjesto brze zarade
„Žalosno je da zemlje poput Australije ili Novog Zelanda koji su na drugom kraju svijeta više izvoze u Europu nego sve afričke zemlje zajedno iako su praktično u europskom susjedstvu“, primjećuje Monty Jones. I Idit Miller iz EMRC-a ne može shvatiti pasivnost europskih ulagača. „Ulagači iz Europe prvo gledaju na političku stabilnost i transparentnost umjesto da veću pozornost obrate mogućem dobitku koji je u Africi veći nego drugdje“ kaže Miller.
Prema izvješću Svjetske banke u Africi se nalazi šest od deset trenutno najisplativijih gospodarstava. No i zagovornici poslova s Afrikom priznaju da još mnogo toga na afričkom kontinentu treba biti sređeno. EMRC lokalnim političarima predbacuje da se okreću brzoj zaradi a ne održivosti.
Toga su svjesni i mnogi u Africi i stoga rade na projektima koji bi donosili profit i nakon što prirodni izvori, od kojih trenutno najviše profitira afričko gospodarstvo, presahnu. „Nigerija nakon naftnog izobilja“ se zove jedan od projekata kojim vidoviti stručnjaci nastoje privući strane ulagače. „Mi želimo osposobiti turizam i poljoprivredu. Zasad su samo kineski ulagači tu ali mi bismo željeli i one iz Europe“, objašnjava Chike C. Ogeah, nigerijski ministar komunikacija.
Korupcije manje nego što se očekuje
Pritom korupcija, koja se navodi kao glavni razlog izostanka europskih investicija u afričko gospodarstvo, u Africi i nije toliko izražena kako se to na prvi pogled misli. „Ako pogledamo statistike Transparency Internationala tada se Afrika, kad je korupcija u pitanju, nalazi u boljem položaju od rastućih gospodarskih sila poput Kine, Rusije, Indije i Brazila“, kaže Bruno Wenn, direktor Njemačkog društva za investicije i razvoj (DEG).
Njemačke poduzetnike više od korupcije u Africi brine nedovoljno kvalificirana radna snaga i nedostatak infrastrukture. No unatoč preprekama, kako kaže Bruno Wenn, obim njemačkih investicija u afričko gospodarstvo je u porastu a primjetan je i novi način na koji se Afrika doživljava. „Još donedavno na Afriku se gledalo samo kao izvor za prirodna bogatstva. Sada se ‚Crni kontinent‘ vidi i kao moguće tržište za vlastite proizvode“, zaključuje Wenn.
Izvor: Deutsche Welle
