Rusija gradi alternativu Europskoj uniji

Rusija, Kazahstan i Bjelorusija osnivaju Euroazijsku gospodarsku uniju - bez Ukrajine. Međutim stručnjaci dvoje oko pitanja hoće li ovaj projekt Kremlja biti stabilan i plodonosan...

Jedne sve ovo podsjeća na Sovjetski savez, a druge na Europsku uniju. U neku ruku su oba modela bila inspiracija za Euroazijsku gospodarsku uniju (EAU). Za njeno osnivanje, planirano za 1. siječnja 2015., predsjednici Rusije, Kazahstana i Bjelorusije konačan dogovor trebali bi donijeti ovog četvrtka (29.5.) u kazahstanskom glavnom gradu Astani.

No, ovaj termin je povezan i s trenutnom krizom u Ukrajini. Ruski predsjednik Vladimir Putin već godinama je različitim sredstvima pokušavao svog najvećeg slavenskog susjeda pridobiti za svoj kontra-projekt Europskoj uniji. Na pritisak Moskve tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, je krajem 2013. odbio potpisati već dogovoreni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Bruxellesom. To je izazvalo revoluciju koja ga je koštala predsjedničke funkcije. I to je na kraju bilo odlučujuće da Ukrajina ne pristupi EAU.

Po uzoru na Sovjetski savez?

Dakle, sada su tu samo tri zemlje koje bi htjele, u ljeto 2010. osnovanu carinsku uniju, pretvoriti u Euroazijsku uniju s mnogo dubljom gospodarskom i političkom suradnjom. Strateški cilj tog projekta iz ruskog ugla protumačio je Andrej Susdalcev s moskovske visoke ekonomske škole HSE: "Rusija ne može biti velika sila bez vlastite integracijske grupe koja će se brzo razvijati."

Ne, ovdje se definitivno ne radi o ponovnom uspostavljanju sovjetskog imperija, suprotnog je mišljenja Vladimir Šarihin, zamjenik direktora GUS instituta (Savez bivših sovjetskih republika) koji je blizak Kremlju. Mnogo više je riječ o tome da zemlje koje su uključene u uniju pokušavaju po mogućnosti stvoriti jedan veliki zajednički i efikasan gospodarski prostor.

Ekonomski motivi u prvom planu

"Jedan od razloga za stvaranjem Euroazijske unije je također taj što je formiranje gospodarskog saveza između EU i Rusije u fazi stagnacije", rekao je Šarihin u razgovoru za Deutsche Welle. "A do toga nije došlo iz više razloga, bez sumnje također i zbog toga što su Sjedinjene Američke Države sa zavišću gledale na ovu ideju", smatra ovaj stručnjak. Dakle, Rusija se zbog toga odlučila na formiranje vlastitog integracijskog projekta, pogotovo zbog toga, kako smatra Šarihin, što globalizacija vodi stvaranju "velikog gospodarskog klastera (mreže proizvođača, trgovinskih komora...)". Primjeri za to su Europska unija, NAFTA u Sjevernoj i Merkosur u Južnoj Americi.

Prvenstveno gospodarske razloge za osnivanje Euroazijske gospodarske unije vidi i Sergej Prihodko s liberalnog Instituta za ekonomsku politiku Gajdar. On ukazuje i na to da za mnoge ruske, kazahstanske i bjeloruske kompanije veze iz sovjetskog vremena često predstavljaju jedinu mogućnost za međunarodno poslovanje. „Preciznije govoreći: većinu naših proizvoda, pored starih kupaca, niko ne želi. Zato je ova suradnja od međusobne koristi“, objašnjava Prihodko.

Bitne razlike među partnerima

Ovaj stručnjak međutim ne smatra da će Euroazijska gospodarska unija biti stabilan i efikasan savez. Razlog za to nije samo Ukrajina. To što nje u novoj uniji neće biti je za žaljenje, ali se može prebroditi, smatraju i drugi moskovski stručnjaci. Prihodka mnogo više zabrinjava činjenica da se države članice, kao i potencijalni drugi kandidati za članstvo u Uniji, poput Armenije i Kirgistana, vrlo razlikuju po razvijenosti, i u tržišnom, i u političkom smislu.

Taj problem primjećuje i Andrej Susdalcev. On ukazuje na Kazahstan i Bjelorusiju. Jača integracija s autoritarnim režimima je zapravo teško zamisliva, smatra ovaj stručnjak. Jer, odstupiti od dijela kompetencija i dijela suvereniteta u korist Unije, protivno je vladarima koji žele svu moć u svojim rukama. Ali da bi postigla svoje geopolitičke ciljeve, Rusija nema drugog izbora nego to pokušati s ovim zemljama.

Još bez rješenja za suradnju sa EU-om

Susdalcev je uvjeren da je snažnije vezivanje za Rusiju u principu od interesa za susjedne narode. "Bjelorusija, recimo, bez tog povezivanja ne bi mogla prežvjeti ni tjedan dana”, vjeruje taj docent. I Vladimir Šarihin s Instituta GUS smatra da će Euroazijska gospodarska unija, kao i sadašnja carinska unija, uspjeti ostvariti suradnju i kompatibilnost s EU-om. “Cilj nije okretanje leđa Europskoj uniji”, zaključuje Šarihin. No u Odboru njemačkog gospodarstva za odnose s istočnom Europom su drugačijeg mišljenja.

„Postoje problemi kada se recimo radi o kompatibilnosti sa Svjetskom trgovinskom organizacijom“, kaže Rainer Lindner. Ne bi se smjelo dogoditi da se obje strane postave kao dva nepomirljiva bloka. Neophodno je pronaći rješenje za ekonomsku i trgovinsku politiku između Euroazijske i Europske unije. „To dosad nije uspjelo, to je zadatak za godine koje dolaze“, zaključuje Lindner.

Izvor: Deutsche Welle