Treba li Hrvatska uvesti institut osobnog bankrota?

Tristo tisuća hrvatskih građana je pod ovrhom. Vlada predlaže da im se pomogne izmjenama Ovršnog zakona, kojima želi spriječiti zlouporabe i ubrzati postupke. Oporba pak traži uvođenje osobnog stečaja, a posebice traže smanjenje troškova takozvanih malih ovrha, koji su često višestruko viši od duga...

Kako postupak može stajati 1.800 kuna, a dug je 300 kuna, pita Laburist Branko Vukšić koji upozorava da je stvorena "kasta odvjetnika" koji se bave malim ovrhama (TV pretplata, voda, struja), na čemu su se obogatili.

U državi se razvila "ovršna mafija" koja se bogati, a građane se vodi u dužničko ropstvo, rekao je Boro Grubišić (HDSSB). Prošle je godine, upozorila je oporba, "na bubanj" otišlo 5.000 nekretnina koje su često prodavane u bescjenje.

Budući da bi tržišnu vrijednost utvrđivala Fina, HDZ se pita je li ona to u stanju, odnosno koji su to Finini kadrovi koji su za to osposobljeni.

Oporba, posebice Nansi Tireli (Hrvatski laburisti), aktualizirala je problem 20.000 korisnika kredita Raiffeisen štedno-kreditne zadruge. U zakonu nema nikakav model da se te ovrhe zaustave i ljudi sačuvaju nekretnine, kaže Tireli.

Ovrha nije socijalna kategorija, ona jednostavno provodi odluku nadležnog tijela, ona je mač sustava i tu je slijepa, rekao je ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Može se, kaže, ugrađivati mehanizme zaštite ovršenika, ali zadaća je ovrhe provesti ono što je neko drugo tijelo odlučilo.

Najveća je promjena uključivanje Fine u ovrhe nekretnina, i elektroničke dražbe, kojima se, objašnjava ministar Miljenić, želi spriječiti male zatvorene ovrhe gdje se nekretnine prodaju ispod cijene. Građanin mora biti obaviješten o ovrsi. U postupku ovrhe na nekretninama, izmjenama zakona ovršeniku se omogućava šest mjeseci za rješavanja svojih osnovnih stambenih potreba. Kako se u praksi događalo da se ovršniku zbog manjeg iznosa duga provodi ovrha na nekretnini čija vrijednost višestruko prelazi iznos tražbine radi koje se vodi ovršni postupak, izmjenama se uvodi mogućnost da ovršenik u zakonom propisanim rokovima i pod određenim pretpostavkama predloži drugi predmet ovrhe iz čije vrijednosti će se moći namiriti ovrhovoditeljeva tražbina u određenom roku, prenosi HRT.