Menu
Hrvatska kućanstva napokon su financijsku krizu ostavila iza sebe: neto financijska imovina po stanovniku viša je od svog predkriznog vrhunca za više od 20 posto, pokazalo je četvrto izdanje Allianzovog Izvješća o globalnom bogatstvu (Global Wealth Report), u kojem se detaljno analizira stanje imovine i duga privatnih kućanstava u više od 50 zemalja svijeta...
Hrvatska je prošle godine zabilježila snažan porast imovine. Bruto financijska imovina porasla je za 5,7 posto, uglavnom uslijed snažnog rasta imovine uložene u osiguranja i mirovine od +16,4 posto. Hrvatska kućanstva u proteklih dvanaest godina značajno su povećala svoj udio financijske imovine uložen u osiguranja i mirovine: prošle godine je nešto malo manje od 20 posto njihove ukupne imovine bilo uloženo u ove proizvode u usporedbi s manje od 5 posto početkom stoljeća. Nadalje, privatne obveze su u 2012. pale za 1,3 posto. Posljedica toga je da je neto financijska imovina porasla za 10,6 posto, što je znatno više od dugoročnog prosjeka (za razdoblje od 2001. do 2012), koji iznosi 6,1 posto godišnje.
Hrvatska kućanstva napokon su financijsku krizu ostavila iza sebe: neto financijska imovina po stanovniku viša je od svog predkriznog vrhunca za više od 20 posto. U globalnim razmjerima, međutim, Hrvatska se nije pomakla s 31. mjesta na ljestvici najbogatijih zemalja s neto financijskom imovinom po stanovniku u iznosu od 6,790 eura na kraju 2012., smjestivši se na četvrto mjesto u istočnoj Europi (iza Slovenije, Češke i Estonije).
Podaci iz izvješća pokazuju da je globalna bruto financijska imovina privatnih kućanstava u 2012. godini u svijetu porasla za 8,1 posto, što je najviša stopa rasta zabilježena u proteklih šest godina, a također je i znatno viša od dugoročnog prosjeka prilagođenog za valutne učinke (od 2001. do 2012), koji iznosi 4,6 posto godišnje. Pozitivan trend na tržištima dionica bio je jedan od glavnih čimbenika koji su prošle godine potaknuli rast: imovina sadržana u vrijednosnim papirima porasla je za 10,4 posto, uslijed čega je ukupna globalna financijska imovina dosegnula novu rekordnu razinu od 111 bilijuna eura.
Globalni pokazatelj duga (obveze izražene kao postotak BDP-a) pao je za još jedan postotni poen na 65,9 posto u usporedbi s 71,6 posto zabilježenih 2009. godine. To znači da je globalna neto financijska imovina (bruto financijska imovina umanjena za obveze) u stvarnosti doživjela dvoznamenkast rast (po stopi od 10,4 posto). Od ovog snažnog rasta koristi su imale sve regije. Istočna Europa zabilježila je rast od 8,5 posto. „Ukupno gledano, štediše iz istočne Europe su do danas prilično dobro prebrodile financijsku krizu“, objasnio je Allianzov glavni ekonomist Michael Heise. „To je zapravo čudesno. Unatoč bliskim ekonomskim vezama s krizom pogođenom Eurozonom, istočna Europa nudi mnogo bolji potencijal rasta. Bilo bi preuranjeno pretpostaviti da regija neće dostići bogatije zemlje.“
Druge regije u razvoju kao što su Azija (bivši Japan) sa stopom rasta od 13,7 posto i Latinska Amerika sa stopom rasta od 13,2 posto zaostaju za istočnom Europom. Međutim, prosječna bruto financijska imovina po stanovniku je s ukupnim iznosom od 4.480 eura zabilježenim krajem 2012. u istočnoj Europi još uvijek niža nego u drugim rastućim ekonomijama svijeta.
Prosjek također u sebi skriva i još uvijek golem jaz u bogatstvu u ovoj regiji. S jedne strane imamo još uvijek relativno siromašne zemlje poput Kazahstana i Ukrajine, gdje je bruto financijska imovina po stanovniku u prosjeku još uvijek niža od 2000 eura, a s druge strane imamo zemlje poput Češke i Slovenije, čije razine bogatstva su mnogo bliže razinama koje viđamo u zapadnoj Europi.
Ukupno gledano, unatoč izvrsnim rezultatima proteklih godina, istočna Europa još uvijek mora prijeći dug put prije nego što dostigne bogatije zemlje. Postoji i još jedna kvaka: proteklih godina osobni dug je u istočnoj Europi rastao još brže nego imovina.
U proteklih dvanaest godina tržišta u razvoju ostvarila su posebno nevjerojatan napredak: udio populacije koja u svjetskim razmjerima spada u srednju klasu po bogatstvu se u istočnoj Europi i Latinskoj Americi od početka stoljeća udvostručio, a u Aziji (bivšem Japanu) se gotovo udeseterostručio. To znači da se slika svjetske srednje klase po bogatstvu uvelike promijenila. Godine 2000. oko 60 posto njenih pripadnika dolazilo je iz Sjeverne Amerike ili zapadne Europe. Danas je svaki drugi njen pripadnik iz Azije, a predviđa se da će se takav trend nastaviti i u budućnosti. Udio koji se može pripisati Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi pao je ispod 30 posto.
