Menu
Ako neko poduzeće želi uštedjeti na plaćanju poreza, za to mu se nudi niz mogućnosti u zemljama koje slove kao porezne oaze. Jedna od njih je i Nizozemska koja sve više privlači vlasnike njemačkih tvrtki, piše Deutsche Welle...
„Zašto odlaziti u daljinu? Vidi, dobro leži toliko blizu!“, ovi stihovi njemačkog pjesnika Goethea sasvim se sigurno ne odnose na Nizozemsku a još manje na iskorištavanja svih legalnih mogućnosti štednje pri plaćanju poreza. Pa ipak, za njemačka poduzeća ovo Goetheovo „dobro“ u smislu postizanja novčane dobiti kroz manje plaćanje poreza, se doista nalazi vrlo blizu.
Porezne oaze ne moraju uvijek biti negdje daleko, na drugom kraju svijeta, već se one nalaze i unutar Europske unije – u Irskoj ili odmah iza njemačke zapadne granice, u Nizozemskoj.
Thomas Eigenthaler, predsjednik Njemačkog poreznog sindikata dobro poznaje ovaj problem. „Članice EU-a, Irska i Nizozemska njeguju nacionalne porezne zakone koji donose štetu njihovim europskim susjedima. Zapravo i više od toga, neke su postale prave porezne oaze, kao što su primjerice Nizozemski Antili“, kaže Eigenthaler za Deutsche Welle.
Profesor Christoph Spengel, gospodarski stručnjak sa Sveučilišta u Mannheimu objašnjava što Nizozemsku čini toliko atraktivnom za njemačka poduzeća. „Tamo porezna stopa za dobit ako neko poduzeće radi preko licence nekog drugog poduzeća, iznosi pet posto – u usporedbi s time, porezna stopa za dobit takozvanih normalnih poduzeća iznosi 25 posto“, kaže on.
Njemačke firme kroz model „nizozemske oaze“ istodobno dvostruko štede. One u Nizozemskoj plaćaju vidno manje za dobit iz poslovanja preko patenata i licenci nego što bi to morale plaćati u Njemačkoj. Korištenje ovih prava, njemačka poduzeća moraju pak plaćati nizozemskim filijalama. Ove pak od sveukupne dobiti odbijaju ove iznose – na osnovu njih se u Njemačkoj plaća manje poreza.
Ova praksa posebno iritira i ljuti njemačkog saveznog ministra financija Schäublea, budući da ona, kako kaže Spengel, ujedno generalno umanjuje i porez na dobit korporacije kao i porez na obrt. „To naravno nisu trikovi kakvima se mogu poslužiti normalni porezni obveznici, već samo međunarodna poduzeća, ona koja imaju svoja podpoduzeća u inozemstvu. Drugim riječima, kada poslujete izvan granice zemlje, tada je sve moguće“, kaže Eigenthaler.
Legalni ali sporni modeli štednje
Ovakvi modeli „optimalnijeg plaćanja poreza“ (stručnjaci koriste pojam „agresivnog optimiranja plaćanja poreza“), nisu zabranjeni, već sasvim legalni. Ovu činjenicu ne negira niti predsjednik Njemačkog poreznog sindikata Eigenthaler.
„Ova praksa je zakonski gledano dozvoljena iako zapravo nije u redu. No, porezni zakon ne sadrži moralna pitanja. Onima koji na ovaj način štede, zakon im zapravo još više sve olakšava. Njemački fiskus naime zbog manjka broja osoblja nije čak niti u stanju sve ove slučajeve verificirati“, kaže on.
No, tko ovako želi štedjeti novac, to ne mora nužno činiti samo u Nizozemskoj. „I Švicarska je još uvijek jedna od omiljenih europskih „poreznih rupa“ za njemačka poduzeća. A u međuvremenu su i druge zemlje uvele slične zakone kao i Nizozemska. To je prije svega Luksemburg u kojem postoji jedan sličan model kada je u pitanju dobit od patenata. U proljeće ove godine, nešto slično je uvela u Velika Britanija“, kaže Christoph Spengel.
Šteta u iznosu od nekoliko milijardi
„A kolika je točno šteta koju obzirom na „nizozemski model“ mora prihvatiti njemački ministar financija, ne može se točno ustanoviti. Niti ja ne želim davati neke procjene“, kaže profesor Spengel. Eigenthaler pak navodi kako je zasigurno riječ o enormnim iznosima.
„Ako se zbroji manjak zbog oaza u Nizozemskoj, Irskoj kao i u drugim zemljama, uključujući i one azijske – pomislimo samo na velike automobilske koncerne – tada se može govoriti dvoznamenkastim brojkama milijardi. I to godišnje“, kaže on. Prema njegovom mišljenju, ovaj se problem može riješiti samo na razini europske politike. Stoga on zahtijeva od nadaležnih političara da ukinu „natjecanje“ na područje poreznih zakona.
Iako se ovoh dana u Sankt Petersburgu održava sastanak na vrhu G20, na kojem bi jedna od tema trebala biti i sporna porezna praksa, ni Christoph Spengel a niti Thomas Eigenthaler zapravo u ovaj susret ne polažu velike nade. Obojca su uvjereni da se ovaj problem neće tako skoro rješiti.
