Menu
U literaturi se može naći puno različitih definicija investiranja. Mnoge od tih definicija ne prave razliku između koncepta investiranja i koncepta špekuliranja, iako ta razlika postoji i potrebno ju je naglasiti. Svaki sudionik na burzi koji kupuje vrijednosne papire bez obzira na to kako kupuje, što kupuje, po kojoj cijeni i slično rado sebe naziva „investitorom“. No, samim time što je osoba uložila novac na burzu vrijednosnih papira, ne znači da je postala i investitor...
Možda je najjezgrovitija definicija investiranja ona Benjamina Grahama koja kaže: „Investicija je operacija koja, nakon temeljite analize, obećava sigurnu glavnicu i primjeren prinos. Operacije koje ne zadovoljavaju te zahtjeve smatraju se špekulativnima.“
Dionice su po svojoj definiciji vlasnički udio u poduzeću i jedan od kritičnih čimbenika uspješnog investiranja jest da investitor ne zaboravi da kupuje udio nekog stvarnog poduzeća. Prije nego što kupi dionicu, investitor bi trebao temeljito analizirati kvalitetu upravljanja poduzećem (menadžment) i njegovo poslovanje. Temelj za ocjenjivanje stanja i kretanja
ključnih poslovnih pokazatelja poduzeća su financijski pokazatelji koji se dobivaju iz financijskih izvješća.
Ovaj komentar je omogućio – Siguran novac, svjetski poznati investicijski vodič, od sada dostupan i na hrvatskom tržištu . Posjetite www.siguran-novac.com i predbilježite se – besplatno je! Ukoliko želite doznati više o Sigurnom novcu, pročitajte članak koji smo objavili na tu temu…
Iz bilance, izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti i izvještaja o novčanim tokovima investitor može analizirati profitabilnost, likvidnost i zaduženost koji mogu pomoći da se odredi dugoročna stabilnost nekog poduzeća i usporedi kvaliteta poslovanja između istih i različitih poduzeća. Osim ovih pokazatelja, za investitora su od velike važnosti i tržišni pokazatelji koji su osnovni parametri za procjenu vrijednosti dionica poduzeća. Dugoročno, investitor bi trebao težiti umjerenim, ali održivim prinosom koji može biti u obliku isplate dividendi i rasta vrijednosti njegovih udjela u poduzeću.
Od trenutka kada se investitor nađe u pravom poduzeću, njegovu sudbinu ne određuje tržište dionica, nego on sam. O tržištu dionica trebali bi se brinuti drugi. Kad investira u dionice, investitor treba zamisliti da će tržište dionica biti zatvoreno sljedećih 5 do 10 godina i da neće moći prodati dionice. Ako nakon takve pomisli i dalje želi kupiti dionice poduzeća
koje je pažljivo odabrao, to znači da je spreman zauzeti dugoročno stajalište. Za investitora koji posjeduje dionice u izvrsnim poduzećima kratkoročno razdoblje nije važno osim ako ne dođe do značajnog pada cijene i prilike da se smanji prosječna kupovna cijena dionica, pod uvjetom da pad nije uzrokovan negativnim poslovnim trendom poduzeća.
Pravi investitor se usredotočuje na vrijednost poduzeća i njegove izglede u budućnosti, a ne na cijenu dionica. Za većinu ljudi fokus je obrnut, što se očituje opsjednutošću da se stalno provjeravaju cijene i količina dnevnog trgovanja što može dovesti do nepromišljenih poteza. Potencijalni investitor ne bi trebao razmišljati o burzi kao o mjestu gdje se „ preko noći“ može
lako obogatiti. Literatura koja obećava tako nešto obično ne upozorava na moguće rizike i gubitke.
Investiranje se mora ozbiljno shvatiti i trebalo bi ličiti na konkretan posao. Potrebno je razumijeti posao koji stoji iza vrijednosnice. Razvijanje takvih sposobnosti zahtijeva vrijeme i trud, no uloženo se može itekako isplatiti.
