Menu
Očekivano, ali s upitnim rezultatima – tako, ukratko, ekonomski stručnjaci komentiraju najavljenu političku i gospodarsku »ofenzivu« prema Kini u okviru koje će jednu od vodećih svjetskih sila, u razmaku od svega nekoliko tjedana, posjetiti čak četiri hrvatske delegacije...
Planovi hrvatske strane pritom su prilično ambiciozni: spominje se, primjerice, da bi se Kini moglo ponuditi da ulaže u modernizaciju pojedinih zračnih luka ili da bi im se ponudilo korištenje gospodarskih zona pod bitno povoljnijim uvjetima u odnosu na sadašnje. Sve su to dobre namjere, no za konkretne rezultate potrebno je više, smatraju ekonomski stručnjaci.
"Kineski pristup investicijama je geopolitički, a Hrvatska je u tom kontekstu preslab partner. Moguće je realizirati neke sporadične investicije, ali ne i državne. Pristup po kojem se obraćamo državnim investitorima je promašen", smatra ekonomist Damir Novotny u razgovoru za Novi list, dodajući da bi se trebali fokusirati na privatne investitore. On ističe da bi hrvatska gospodarska politika treba imati drugačiji smjer, trebala bi poticati ulaganja privatnih poduzeća iz Europske unije, osobito malih i srednjih, te naročito investicije u industrijskom sektoru, a ne toliko u infrastrukturu.
I bivše hrvatske Vlade s puno su se optimizma okretale kineskom tržištu očekujući i nadajući se ulaganjima iz te velike zemlje. Vidljiviji rezultati su dosad, međutim, izostali. Zato Novotny slikovito kaže: "Kineske su investicije kao Jeti – svi o njima pričaju, a nitko ih još nije vidio".
Razloge zbog kojih su dosad izostala velika kineska ulaganja ekonomist Željko Lovrinčević pronalazi i u činjenici da za Hrvatsku ograničenje predstavlja "ulazak u EU koji ima svoju cijenu, a to je cijena koja podrazumijeva procedure kroz javne međunarodne natječaje".
"Koje god aranžmane radili, moraju završiti međunarodnim natječajem", ističe Lovrinčević za kojeg je, međutim, prirodno da se i Hrvatska okreće Kini.
Cijeli se svijet i europske zemlje, napominje Lovrinčević, okreću azijatskim partnerima koji trenutno jedini imaju kapitala za investiranje i kapacitet za širenje.
"No, ono što je specifično za azijske investitore, to je da oni rado vežu poslove. Nije im primarni interes sam projekt i zarada na njemu, nego širenje poslovanja i prostora u regiji gdje je taj projekt realiziran te zapošljavanje dijela vlastitiih kapaciteta", ističe Lovrinčević koji stoga smatra da će se Hrvatska i njezini građani u tom kontekstu morati suočiti i s novim fenomenima otvorenosti i multikulturalnosti.
