Menu
Prošlo je deset godina od reforme tržišta rada u Njemačkoj. S jedne strane, danas ima manje nezaposlenih, a gospodarstvo se dobro drži i u krizi. U društvu je ipak sve očitiji jaz između bogatih i siromaših, piše DW...
Prije deset godina je savjetnik tadašnjeg socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schrödera, Peter Hartz, predstavio plan reforme tržišta rada u Njemačkoj. U jednoj od najvećih reformi takve vrste, promijenjeno je mnogo toga, od načina kako se dobiva i zadržava posao, pa sve do problema dugotrajnih nezaposlenih.
Hartz, sada već bivši manager koncerna Volkswagen, unaprijed je upozoravao kako ta reforma neće biti laka, niti da će se rezultati pokazati preko noći: "Veliko čudo sa stotinama tisuća radnih mjesta, to nećemo dobiti na poklon. To ćemo postići samo politikom mravljih koraka, gdje ćemo se pobrinuti za jedno po jedno radno mjesto, gdje ćemo pogledati svaku robu i uslugu koja se može dokazati na tržištu."
"Mravljim koracima", Njemačka je u proteklih deset godina smanjila broj nezaposlenih: s preko četiri milijuna na oko 2,8 milijuna. U gotovo svim europskim zemljama se bilježi pad volumena nacionalnih gospodarstava, u Njemačkoj on i dalje (pomalo) raste. Ne samo brojni ekonomisti u Njemačkoj, nego i mnoge zemlje i u Europi su uvjerene kako je to zasluga reforme tržišta rada u Njemačkoj - i žele i same provesti slične reforme. I tadašnji kancelar, Gerhard Schröder danas tvrdi: reforme su isprva bile bolne, ali obzirom na današnje uspjehe, one su se isplatile.
S druge strane, čak je i Hartz gorko zažalio što je ta reforma nazvana po njemu. Jer kritike i sudski postupci traju već čitavo desetljeće. Tom reformom se tvrtke željelo potaknuti da zapošljavaju suradnike tako da su lakše mogli - ako zažele, te suradnike opet otpustiti. Umjesto stalnih radnih mjesta - ili zakonske osnove zatražiti takav radni odnos ako provedu određenu broj godina u nekoj tvrtki, danas nije rijetkost da se nude radni ugovori koji traju samo nekoliko mjeseci.
Isto tako, na taj način su otvorena vrata i za "radnike na posudbu", tvrtke koje posreduju radnom snagom koja onda radi za istom pokretnom trakom - za mnogo manju plaću. Radnici u pravilu nemaju drugog izbora nego prihvatiti i takvo namještenje, jer su promijenjena "pravila igre" i u Zavodu za zapošljavanje. Prije je osoba koja je izgubila posao, dobivala određeno razdoblje (ovisno o dužini zaposlenosti) dio prihoda kakav je dobivala i kao zaposlena. Danas je pomoć mnogo kraća i mnogo niža i ubrzo se svodi na socijalnu pomoć - jer država želi jamčiti samo za preživljavanje, a ne za dotadašnji standard građana.
S druge strane, nezaposleni si jedva mogu priuštiti odbiti neko zaposlenje - praktično bez obzira na plaću koja im se nudi, jer to onda dovodi i u opasnost pomoć koju će dobiti. Ta pomoć je ionako minimalna - i to ne misle samo sindikalisti, nego i Ustavni sud Njemačke koji je već dva puta presudio protiv iznosa koja se dodjeljuje socijalnim slučajevima u razredu takozvanog "Hartz IV."
Zato niti nakon deset godina, mišljenja o toj reformi su duboko podijeljena. Udruga poslodavaca tvrdi kako su se time postigli "izuzetni uspjesi", a ljevičarske stranke tu reformu i danas nazivaju "najvećim napadom na socijalnu državu i na prava zaposlenih nakon rata" i uvjereni su kako se time Njemačka oprostila od socijalnih standarda kakvi su se dugo stvarali u Europi. Dapače: upravo zbog sve većeg jaza između siromašnih i bogatih, ta reforma je "postavila kamen-temeljac za ovu krizu koji danas ugrožava projekt zajedničke Europe".
Sve u svemu, reforma tržišta rada u Njemačkoj je donijela određene rezultate, ali se već pokazalo i kako nisu sve mjere donijele očekivane rezultate.
