Menu
Ugledni ekonomist Nouriel Roubini smatra kako Europa nepotrebno baca "dobar novac" kako bi spasila "loš novac" i to tako što je periferne bankovne sustave doslovno prikopčala na "ECB-ove aparate za održavanje života"...
U svom novom članku za Project Syndicate, Roubini ističe kako su europski lideri trenutno zaokupljeni kupovanjem vremena dok raspravljaju o novi koracima ka bankovnoj i fiskalnoj uniji. Problem je u tome što, ističe Roubini, ti koraci o kojima pričaju - poput pretrpavanja problematičnih bankarskih sustava i država bailout novcem - samo potenciraju neravnomjernosti koje bi raspad eurozone dugoročno mogle učiniti još puno gorim i bolnijim.
- Nouriel Roubini: Želite dobiti pravi uvid u ekonomiju? Upitajte vozača taksija…
Ako se raspad eurozone ne može izbjeći, "odgađanje neizbježnog će rasplet učiniti samo težim i problematičnijim", piše Roubini.
"Naravno da bi raspad u ovom trenutku bio skupocjen, jer bi zahtijevao međunarodnu konferenciju na kojoj bi se restrukturirali dugovi periferije i potraživanja jezgre. S druge strane, raniji prekid bi ostavio šansu da preživi barem jedinstveno tržište EU-a. Beskorisni pokušaji da se raspad odgodi za godinu ili dvije - nakon trošenja novih bilijuna eura iz jezgre - značit će samo kaotičan kraj. Kraj koji će uključivati uništenje jedinstvenog tržišta i uvođenje protekcionističkih mjera širokog razmjera. Stoga, ukoliko se raspad eurozone ne može izbjeći, njegovo odgađanje podrazumijeva puno veće troškove", objašnjava Roubini.
Roubini nadalje piše kako je sama priroda politike ta koja relevantne dužnosnike sprječava da uopće razmišljaju o ranom raspadu eurozone i da tu opciju uzmu u obzir.
"Samo vrijeme može pokazati je li ulaganje kuće kako bi se spasila garaža bilo dobar potez", zaključuje.
