Menu
Prije dvije godine, osnovana je Hrvatsko-katarska udruga, a njezini osnivači su već tada potaknuli pitanje o spremnosti turizma u Hrvatskoj za posjetitelje iz arapskog svijeta i skrenuli pozornost na mali broj smještajnih i ugostiteljskih objekata u Hrvatskoj koji posjeduju halal certifikat...
U međuvremenu je Institut za turizam iz Zagreba napravio prvo istraživanje o spremnosti Hrvatske
za prihvat turista iz zemalja Arapskog poluotoka. Istraživanje je vodila Katarina Miličević za vrijeme studijskog boravka u Dohi i među prvima uspjela povezati sveučilišta u Dohi i Dubaiju s hrvatskom akademskom zajednicom.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je tijekom 2013. godine ostvareno oko 64,8 milijuna noćenja i oko 12,4 milijuna dolazaka turista, pri čemu oko 92% noćenja i oko 88% dolazaka turista uključuje inozemnu turističku potražnju. Za Hrvatsku su tradicionalno najvažnija emitivna tržišta europske zemlje, dok je broj noćenja i dolazaka turista s dalekih tržišta, uključujući i GCC1 uvijek zanemariv. Biti domaćin turistima koji na putovanju duljine 10ak dana prosječno potroše oko 13 tisuća USD zvuči kao poželjan cilj svake turističke destinacije te se postavlja pitanje zašto u Hrvatskoj to nije prepoznato? Jeli naši konkurenti na Mediteranu bolje shvaćaju kako države Arapskog poluotoka predstavljaju sve značajnija emitivna tržišta čije vrijeme tek dolazi? Broj službeno registriranih dolazaka i noćenja turista iz GCC zemalja u Hrvatsku je još uvijek skroman.
Tijekom 2013. godine u Hrvatskoj je zabilježeno nešto više od 2.700 dolazaka turista te 8.100 noćenja turista iz GCC zemalja. Posjetitelji iz GCC zemalja najčešće posjećuju grad Zagreb (oko 32%), nakon čega slijede primorske županije - Splitsko-dalmatinska (18%), Dubrovačko-neretvanska (13%), Šibensko-kninska (9%) te Istarska županija (8%). Analiza turističke potražnje iz GCC zemalja prema vrstama smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj pokazuje da turisti iz GCC zemalja (83%) najčešće borave u hotelima visoke kategorije (4 i 5 zvjezdica).
Podaci prikupljeni istraživanjem o obilježjima putovanja stanovnika GCC zemalja i imidžu Hrvatske na GCC tržištu ukazuju na glavne razloge malog broja posjetitelja s ovoga tržišta. Istraživanje je provedeno tijekom 2013. godine u Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a proveo ga je Institut za turizam iz Zagreba u suradnji s Ekonomskim fakultetom Sveučilišta u Kataru i Ekonomskim fakultetom Zayed Sveučilišta iz UAE. Istraživanje je provedeno na uzorku od 279 ispitanika. Većina ispitanika su bili državljani Katara (63%) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (10%). Ostatak ispitanika (27%) bili su državljani drugih GCC zemalja s prebivalištem Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Rezultati istraživanja pokazali su da glavne razloge niskog broja posjetitelja s GCC tržišta treba tražiti u nedovoljnoj promociji Hrvatske na GCC tržištu kao i u proizvodnom portfelju hrvatskog turizma, koji samo djelomično odgovara potražnji GCC turista. Uz navedeno, valja spomenuti i vizni sustav koji znatno otežava dolazak turista iz GCC zemalja. Naime, državljani četiri od šest GCC zemalja (Bahrein, Kuvajt, Saudijska Arabija i UAE) vizu za ulazak u Hrvatsku mogu dobiti u Egiptu, dok je državljanima Katara i Omana nešto jednostavnije jer vizu mogu dobiti u Kataru.
Kada je riječ o obilježjima putovanja stanovnika GCC zemalja, skoro jedna trećina ispitanika (32%) je
izjavila da je, tijekom prošle godine, bar jednom putovala u destinacije izvan regije dok je nešto manji
bio udio ispitanika koji su tijekom prošle godine u destinacije izvan regije putovali dva (28%) ili tri puta (12%). Ispitanici su najčešće putovali u društvu drugih osoba, 73% ispitanika je putovalo s članovima obitelji dok je oko 13% ispitanika putovalo samo s partnerom.
Svoja putovanja su uglavnom organizirali samostalno uz pomoć Interneta (63%). Samo 5% ispitanika je putovalo bez prethodno napravljene rezervacije dok je 28% ispitanika svoje turističko putovanje rezerviralo uz posredovanje turističkog agenta. Za 36% ispitanika Internet je bio glavni izvor informacija o destinaciji dok su preporuke rodbine i prijatelja bile glavni izvor informacija za 20% ispitanika.
Glavni motiv za odlazak na turističko putovanje bio je zabava (31%) nakon čega slijede nova iskustva i doživljaji (14%) te posjet rodbini i prijateljima (12%). Ostali važni motivi odlaska na turističko putovanje bili su kratki posjeti gradovima (tzv. „city breaks“), kupovina, vjerski razlozi, poslovni i obrazovni motivi. Prosječni izdaci turista iz GCC zemalja koji su putovali u destinacije izvan regije iznosili su 13.200 USD po osobi.
Analiza strukture turističkih izdataka pokazuje da najveći udio uključuje troškove smještaja (36%), kupovina obuhvaća oko 15% ukupnih izdataka nakon čega slijede izdaci za hranu i piće u restoranima i prijevoz od oko 14% ukupnih turističkih izdataka.
Velika većina ispitanika (95%) nikada nije bila u Hrvatskoj i, s obzirom da Hrvatska nije razvila
prepoznatljiv nacionalni brend, ispitanici su je najčešće povezivali s drugim državama kao što su npr.
Rusija, Jugoslavija, Bosna i Hercegovina i Albanija ili čak s cijelim kontinentima, npr. Afrika ili Europa.
Iako Hrvatska nikada nije sustavno promovirala svoj turistički proizvod na GCC tržištu, asocijacije koje ispitanici povezuju s Hrvatskom najčešće se odnose na prirodne ljepote, more, plaže i otoke. Ispitanici su ocjenjivali i upoznatost s drugim turističkim odredištima mediteranskog konkurentskog okruženja te je ispitana njihova namjera da posjete neke od tih destinacija. Većina ispitanika je bila upoznata s turističkom ponudom Turske (31%), Italije (30%) i Španjolske (23%). Manje od 1% ispitanika je bilo upoznato s turističkom ponudom Hrvatske.
Najveći broj ispitanika je izjavio da želi posjetiti Italiju (27%), Španjolsku (23%) i Tursku (20%). Samo 3% ispitanika je izjavilo da želi posjetiti Hrvatsku.
Konačno, temeljem rezultata istraživanja može se zaključiti da je struktura hrvatske turističke ponude
dominantno prilagođena željama i potrebama turista s najvažnijih, europskih emitivnih tržišta koji se donekle razlikuju od želja i potreba turista iz GCC zemalja. Osim toga, dodatni razlog niskog broja posjetitelja iz GCC zemalja moguće je naći u nedovoljnoj promociji Hrvatske kao turističke destinacije
na GCC turističkom tržištu. Hrvatska ima brojne komparativne prednosti koje bi mogle biti zanimljive turistima iz GCC zemalja, ali one za sada, većinom zbog nepostojanja jasno definiranih turističkih proizvoda za to tržište, ali i nepostojanja jasne komunikacijske strategije, nisu prepoznate u GCC zemljama.
Međutim, važno je naglasiti da osnovne pretpostavke za plasman hrvatskog turističkog proizvoda na GCC tržište postoje, prvenstveno kroz ozbiljno uređen sustav uspostavljanja halal certifikata Centra za certificiranje halal kvalitete u Hrvatskoj. Na kraju, postavlja se logično pitanje, zašto još uvijek nema jasne vizije za plasiranje hrvatskog turističkog proizvoda, na ta sve važnija emitivna turistička tržišta?
