Menu
Bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić imao je iznimno zanimljiv razgovor s novinarima crnogorskog portala Analitika...
Novinari "Analitike" razgovarali su sa Stipom Mesićem o brojnim temama.
Izdvojit ćemo neke najzanimljivije dijelove intervjua:
- O privatizaciji banaka u Hrvatskoj
Greška je bila učinjena utoliko, međutim, što je državni budžet sanirao te banke, a onda su one prodane za puno manju vrijednost, negoli je koštala sanacija. Bilo bi dobro napraviti jednu obimnu i poštenu analizu, da se vidi koliko smo mi profitirali od toga, jer se uvijek tvrdilo kako tržišna privreda zahtijeva i dominantno privatni sektor u bankarstvu. Ali, mi imamo i primjere velikih, razvijenih zemalja, koje baš i nisu privatizirale sve banke.
- O ulozi banaka u modernom kapitalizmu
Meni je poučno ono što je rekao Francois Hollande, socijalistički kandidat za predsjednika Francuske, citiram po sjećanju: "Imam jednog neprijatelja, ali on nema imena. On nema lice. On se nikada neće kandidirati za neku državnu funkciju. Taj je neprijatelj financijski sektor". Jer, kao što kažete, danas banke vladaju svijetom. Kapital vlada, pa ako je toga svjestan kandidat za francuskog predsjednika, i ako on to tako kaže, kao što kaže, onda će toga postati svjesni i svi drugi, i morat će se postavljati prema tome. Ili će pobijediti neprijatelj, a onda se više neće stvari rješavati kroz institucije, onda će se novi poredak uspostavljati pomoću nekih drugih akcija, koje valjda nitko ne bi poželio.
- O važnosti opstanka Europske unije
To je ipak milenijski pothvat, sa svim svojim padovima i uzletima, ali on nema alternativu. Za nas na jugoistoku kontinenta je to od presudnog značaja, mi smo uvijek bili zahvaćeni ratovima. Svi agresori su uvijek tobože štitili svoju manjinu kod susjeda, a ustvari su se teritorijalno širili. EU, međutim, daje okvir da svaki narod živi u svom ukupnom kulturnom korpusu, a u udruženoj Europi izjednačenih standarda. Takvo izjednačavanje preko otvorenih granica neće biti jednostavno, ali to je po meni upravo onaj faktor koji isključuje rat. Zato elemente koji se još bore za promjene granica smatram negativnima. Moramo se boriti za otvaranje granica, ne za promjenu. Arhitektura našeg prostora je završena. Sviđalo se nekom Kosovo li ne, Bosna i Hercegovine ili ne, svejedno je. Oni su stvarnost, i treba raditi za progres pomoću integriranja.
- O tzv. "Arapskom proljeću"
Kao što se sve izvozi, i rat se izvozi. Padaju sekularni režimi, Tunis, Egipat, Libija, na redu su Sirija, Jemen, tko zna tko još. Govori se o obrani ljudskih prava, a pri tome u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu ili Emiratima 50 posto stanovništva nema onih prava koja se na Zapadu smatraju nezaobilaznima. Utemeljeno je, dakle, postaviti pitanje tko se u tim previranjima bori za ljudska prava, a tko za naftu. To će se vremenom iskristalizirati, a za Libiju je već prilično jasno. Mene su zbog odnosa prema tome kritizirali, no ja uvijek imam iste kritičare, samo što mijenjaju povod.
Pročitajte još:
