Menu
Kina je aktivna u istraživanju i znanstvenom proučavanju Antarktika od 1984. godine, ali tek je nedavno signalizirala nakanu da se uključi među glavne 'igrače' u Arktiku...
Kako Peking sve više stavlja u djelo svoj neuobičajeno ambiciozan pomak interesa ka polovima, tako njegovi ciljevi i motivi privlače sve više pažnju drugih zemalja, prenosi GLas Amerike.
Antarktički netaknut okoliš trenutno je zaštićen Madridskim Protokolom, sporazumom iz 1991., koji su dogovorili tadašnji australski premijer Bob Hawke i njegov francuski kolega Michel Rocard. Taj pionirski međunarodni sporazum zabranjuje eksploataciju prirodnih bogatstava južne polarne regije, uključujući ugljen, metale, te naftna ležišta potencijalno velika kao ona Saudijske Arabije.
Ali, u sadašnjoj eri energetske nesigurnosti i poboljšanih tehnologija vađenja ruda i nafte, moratorij na eksploataciju prirodnih bogatstava Antarktika izgleda sve više ranjiv na izazove. Anne-Marie Brady, politologinja sa Sveučilišta Christchurch, pesimistična je da će zabrana eksploatacije minerala preživjeti nakon 2048.
"Globalnom ekonomijom iznimno jako dominira potreba za naftom. Ukoliko ne dođe do značajnog pomaka u načinu života ljudi, prvenstveno u zemljama u razvoju, mislim da ćemo samo ići i dalje istim smjerom i pokušavati naći nove lokacije za eksploataciju nafte", ističe ona.
Vjeruje se da nekoliko zemalja već provodi studije izvedivosti vađenja nafte na Antarktiku. Zabrinutost oko nakana Kine porasla je prošle godine kad je ministar za zemlju i resurse Xu Shaoshi posjetio antarktičku bazu svoje zemlje.
Premda izgleda da je Kina zadovoljna održavanjem postojeće situacije na Antarktiku, nije baš uspjela razuvjeriti skeptike oko svojih planova u Arktiku. Nastojanja Pekinga da postigne status trajnog promatrača u Arktičkom vijeću – upravnom forumu koji čini osam arktičkih zemalja, uključujući Sjedinjene Države, Kanadu, Rusiju i skandinavske zemlje – dva puta su bila odbijena.
Interes Kine za sjevernu polarnu regiju dijelom proizlazi iz promjena u sjevernim plovnim putevima, izazvanim globalnim zatopljavanjem. Kako se topi arktički led, plovni putevi u ranije neprohodnim Sjevernom i Sjeverozapadnom prolazu mogli bi postati dostupni već za desetak godina ili čak i ranije. A, potencijal plovidbe tim novim rutama, koje kontroliraju Kanada, Rusija i Sjedinjene Države, za Kinu je i ekonomsko i sigurnosno pitanje. Njezini brodari, koji prevoze kineski izvoz iz Šangaja i Hong Konga do tržišta u Europi i Sjevernoj Americi, mogli bi za 6500 kilometara skratiti svoj put koji ih sada vodi kroz Sueski kanal. Što znači, također, da bi potpuno bio izbjegnut Adenski zaljev kojim haraju pirati.
Pročitajte još:
- Upoznajte Huaxi, kinesko selo s vlastitom zračnom flotom i replikom Kipa slobode...
Foto:Flickr
