Menu
Direktorica Međunarodnog monetarnog fonda Kristalina Georgieva posljednjih je dana znatno zaoštrila ton kada govori o umjetnoj inteligenciji. AI, po njezinu mišljenju, i dalje ima golem potencijal za povećanje produktivnosti i gospodarskog rasta, ali bez jasnih sigurnosnih pravila, etičkih standarda i bolje suradnje između tehnološke industrije i država rizici bi mogli postati veći od koristi.
Govoreći na godišnjim sastancima MMF-a i Svjetske banke u Bangkoku, Georgieva je razvoj umjetne inteligencije usporedila s vožnjom bolida Formule 1 noću bez kočnica. Poruka je bila prilično jasna: problem više nije samo brzina kojom tehnologija napreduje, nego činjenica da pravila i zaštitni mehanizmi zaostaju.
Georgieva pritom ne zagovara usporavanje razvoja AI-ja. Naprotiv, smatra da bi tehnologija mogla postati jedan od najvećih izvora rasta produktivnosti u desetljećima pred nama. No upozorava da dobrovoljna pravila tehnoloških kompanija možda neće biti dovoljna ako te iste kompanije istodobno vode sve skuplju utrku za tehnološku prednost.
MMF se zato posljednjih mjeseci sve više bavi gospodarskim posljedicama AI booma. Ulaganja u čipove, podatkovne centre i drugu infrastrukturu povezanu s umjetnom inteligencijom postala su jedan od rijetkih snažnih pokretača globalnih investicija, posebno u SAD-u i dijelovima Azije.
Najnoviji podaci MMF-a pokazuju da globalni rast i dalje ostaje relativno otporan unatoč visokim troškovima energije, geopolitičkim rizicima i skupljem financiranju. Dio te otpornosti dolazi upravo iz golemih ulaganja u umjetnu inteligenciju.
U tome MMF vidi i novu slabost.
Ako su velika očekivanja od AI-ja već ugrađena u cijene dionica, investicijske planove i zaduživanje kompanija, razočaranje u stvarne prihode i produktivnost moglo bi imati puno šire posljedice od običnog pada tehnoloških dionica.
Najnovije izvješće MMF-a o globalnoj financijskoj stabilnosti upozorava da bi slabiji povrat na ulaganja u umjetnu inteligenciju mogao izazvati veći pad vrijednosti kompanija i drugih ulaganja povezanih s AI-jem. Problem bi mogao biti dodatno izražen zbog sve većeg zaduživanja i činjenice da je velik dio kapitala koncentriran u relativno malom broju tehnoloških kompanija i investitora.
Takav scenarij više nije samo teorijska mogućnost. Investitori posljednjih tjedana sve pažljivije prate koliko tehnološke kompanije troše na podatkovne centre, koliko se zadužuju i kada bi se milijarde uložene u čipove, struju i infrastrukturu trebale pretvoriti u stvarnu dobit.
Georgieva upozorava i na drugi, dugoročniji problem: AI bi mogao dodatno povećati razliku između bogatih i siromašnijih država.
Da bi neka zemlja ozbiljno sudjelovala u AI revoluciji, više nije dovoljno imati dobre programere i tehnološke kompanije. Potrebni su podatkovni centri, snažna elektroenergetska mreža, dovoljno jeftine električne energije, kapital, pristup naprednim čipovima i kvalitetna digitalna infrastruktura.
Zemlje koje to nemaju mogle bi gledati kako najveći dio novih ulaganja, produktivnosti i prihoda završava u nekoliko tehnološki najrazvijenijih gospodarstava.
To je posebno važno za zemlje u razvoju koje se već suočavaju s visokim troškovima zaduživanja i ograničenim prostorom u državnim proračunima. Ako uz postojeće probleme nastane i novi tehnološki jaz, njihov položaj u globalnom gospodarstvu mogao bi postati još teži.
