Menu
Japan Airlines testira humanoidne robote za poslove zemaljskih operacija na tokijskoj zračnoj luci Haneda, jednom od najprometnijih zračnih luka na svijetu. Cilj nije napraviti još jednu tehnološku demonstraciju za putnike, nego provjeriti mogu li roboti preuzeti dio fizički zahtjevnih poslova koji se danas u velikoj mjeri oslanjaju na ljudski rad.
JAL je testiranje pokrenuo u suradnji s kompanijom GMO AI & Robotics, a u prvoj fazi uključena su dva humanoidna robota. Njihov je zadatak obavljati poslove poput premještanja kontejnera za prtljagu te rukovanja mehanizmima kojima se ti kontejneri osiguravaju tijekom prijevoza i utovara.
Na prvi pogled riječ je o vrlo specifičnom poslu, ali iza cijelog eksperimenta stoji mnogo veći problem koji Japan već godinama pokušava riješiti: nedostatak radne snage.
Japan ubrzano stari, broj radno sposobnih stanovnika smanjuje se, a zračne luke i avioprijevoznici posebno teško pronalaze zaposlenike za poslove koji uključuju fizički napor, rad na otvorenom, noćne smjene i rad u promjenjivim vremenskim uvjetima. Upravo zato Japan postaje jedno od najzanimljivijih tržišta za primjenu robotike u stvarnim radnim okruženjima, a ne samo u laboratorijima i tvornicama.
Japan Airlines već neko vrijeme automatizira dio zemaljskih operacija. Kompanija je na Hanedi i Nariti počela koristiti autonomna vozila za vuču prtljage i tereta, a sada automatizaciju pokušava proširiti i na zadatke za koje dosad nije bilo dovoljno samo vozilo bez vozača, nego su bile potrebne ljudske ruke.
Tu humanoidni roboti postaju posebno zanimljivi.
Klasični industrijski roboti već desetljećima odlično funkcioniraju u tvornicama, gdje je radni prostor unaprijed prilagođen njihovom kretanju i zadacima. Zračna luka je potpuno drukčije okruženje. Tamo se stalno kreću ljudi, vozila i oprema, prostor je nepredvidiviji, a velik dio infrastrukture projektiran je upravo za čovjeka.
Humanoidni robot zato ima jednu praktičnu prednost: može koristiti dio postojeće opreme bez potrebe da se cijelo radno okruženje prilagođava strojevima.
Ako može uhvatiti ručku, otvoriti ili zatvoriti mehanizam, pomaknuti kontejner i kretati se aerodromskom platformom na način sličan čovjeku, aviokompanija ga teoretski može uključiti u postojeće procese bez velikih promjena infrastrukture.
Za aviokompanije bi to dugoročno moglo biti vrlo vrijedno.
Zemaljsko opsluživanje jedan je od dijelova zračnog prometa koji putnici gotovo nikada ne vide, ali bez njega avion ne može poletjeti. Prtljagu treba iskrcati i ukrcati, kontejnere premještati, teret pravilno osigurati, a velik dio tog posla mora biti gotov u kratkom vremenu između dolaska i sljedećeg polijetanja.
Kašnjenje u samo jednom dijelu tog procesa vrlo brzo može postati kašnjenje cijelog leta.
Zbog toga avioprijevoznici robotiku ne promatraju samo kao način smanjenja troškova. Automatizacija može biti i odgovor na pitanje kako uopće osigurati dovoljno radne snage za održavanje sve većeg broja letova.
Japan Airlines taj smjer uključuje i u svoju širu tehnološku strategiju. Kompanija planira značajna ulaganja u digitalizaciju, umjetnu inteligenciju i robotiku, a jedan od ciljeva je automatizirati dio rutinskih i fizički zahtjevnih poslova te zaposlenicima ostaviti više vremena za zadatke u kojima su ljudska procjena i kontakt s putnicima važniji.
Takav način predstavljanja automatizacije sve je češći među kompanijama koje uvode robote. Umjesto tvrdnje da će strojevi zamijeniti zaposlenike, naglasak se stavlja na preuzimanje teških, ponavljajućih i manje poželjnih poslova.
U japanskom slučaju takvo objašnjenje ima i jasnu ekonomsku logiku. Kada radnika nema dovoljno, automatizacija ne mora nužno značiti ukidanje postojećeg radnog mjesta. Može značiti popunjavanje posla za koji kompanija više ne uspijeva pronaći dovoljno ljudi.
Ipak, ako humanoidni roboti postanu dovoljno pouzdani i jeftini, teško je očekivati da će njihov utjecaj ostati ograničen samo na tržišta s manjkom radnika.
Zračne luke su zanimljivo mjesto za testiranje upravo zato što na jednom mjestu postoji velik broj poslova koji su standardizirani, fizički zahtjevni i ponavljaju se stotinama puta dnevno. Ako roboti uspješno preuzmu dio rukovanja prtljagom, ista tehnologija lako se može proširiti na skladišta, logističke centre, luke i druge dijelove transportne industrije.
Japan Airlines već zamišlja buduću zračnu luku kao okruženje u kojem ljudi i roboti rade zajedno, dok su vozila za prijevoz tereta i opsluživanje zrakoplova sve više električna i autonomna.
