Kadrovska služba 2.0: Etika i izazovi u primjeni umjetne inteligencije

Primjena umjetne inteligencije (AI) u ljudskim resursima (HR) postaje sve prisutnija, donoseći nove mogućnosti, ali i niz etičkih pitanja i operativnih izazova. Od regrutacije do upravljanja zaposlenicima, AI alati mijenjaju način na koji organizacije donose odluke o ljudskom kapitalu.

Međutim, ova transformacija zahtijeva promišljeno upravljanje kako bi se izbjegle potencijalne zlouporabe i diskriminacija.

Automatizacija u regrutaciji: prednosti i zamke

AI alati danas omogućuju brzu analizu životopisa, identifikaciju kvalificiranih kandidata i predikciju njihove uspješnosti u budućem radu. Time se značajno smanjuje vrijeme potrebno za regrutaciju. No, algoritmi mogu reproducirati ili čak pojačati postojeće predrasude u podacima na kojima su trenirani. Na primjer, sustavi mogu favorizirati kandidate određene dobi, spola ili etničke pripadnosti, što može rezultirati diskriminacijom.

Organizacije koje koriste AI u regrutaciji moraju osigurati da njihovi sustavi prolaze redovite revizije kako bi se identificirali i uklonili potencijalne pristranosti. Također, transparentnost u procesu odabira može pomoći pri izgradnji povjerenja među kandidatima.

AI u procjeni zaposlenika: balans između produktivnosti i privatnosti

Sustavi kojeg pogoni umjetna inteligencija mogu analizirati radne performanse zaposlenika na temelju različitih parametara, poput produktivnosti, učestalosti komunikacije ili praćenja vremena provedenog na zadacima. Iako ova analiza može pomoći u prepoznavanju talenata i optimizaciji timova, postavlja se pitanje privatnosti zaposlenika.

Zakonodavni okviri za zaštitu privatnosti često ne prate brzinu razvoja tehnologije. Poslodavci koji koriste ove alate moraju biti svjesni granica kako bi izbjegli narušavanje prava svojih zaposlenika i osigurali etičko korištenje prikupljenih podataka.

Uloga transparentnosti i ljudskog nadzora

Jedan od ključnih izazova u primjeni AI-a u HR-u jest osiguranje transparentnosti u donošenju odluka. Algoritmi su često „crne kutije“ – procesi unutar njih nisu lako razumljivi ni korisnicima ni kandidatima. Uvođenje mehanizama ljudskog nadzora nad ključnim odlukama može smanjiti rizik od nepravednih ishoda i povećati odgovornost.

Također, organizacije bi trebale educirati svoje HR stručnjake o funkcioniranju AI alata koje koriste, kako bi oni mogli razumjeti potencijalne rizike i iskoristiti prednosti tehnologije.

Kako balansirati između inovaicije i etike?

Primjena umjetne inteligencije u sektoru ljudskih potencijala ima potencijal prave revolucije, ali dolazi s odgovornošću.

Ključ je u pronalaženju balansa između inovacije i zaštite prava kandidata i zaposlenika. Organizacije koje uspješno integriraju AI u svoje procese uz poštivanje etičkih standarda mogu ostvariti konkurentsku prednost, dok one koje zanemare etičke aspekte riskiraju narušavanje povjerenja i reputacije.

Budućnost AI-a u HR sektoru ovisit će o sposobnosti organizacija da prepoznaju i odgovore na etičke izazove te osiguraju da tehnologija služi ljudima, a ne obratno.