Index.hr napravio veliku stvar u promociji Hrvatskog turizma u Poljskoj

Veliku gestu i sjajnu promociju za hrvatski turizam a i čovječnost općenito napravio je index.hr pomogavši poljaku Marcinu Žarneckom da vidi hrvatsku obalu prije nego što oslijepi. Dio članka sa indexa prenosimo niže:

"Nismo znali mnogo o njemu, ali znali smo da mu želimo pomoći.

>> Poljak je htio vidjeti naše more prije nego što oslijepi. Index i dobri ljudi su mu ispunili želju

Znali smo da je prešao gotovo 700 kilometara od Poljske do Hrvatske iako jedva vidi, samo kako bi vidio naše more prije nego što potpuno oslijepi. Ima dioptriju minus 28 i sve lošije vidi. Pronašao ga je sunarodnjak na Glavnom kolodvoru u Zagrebu. Prepoznao ga je po poljskoj zastavici na stražnjem kraju bicikla kojim je prevalio sve te silne kilometre. Čovjek koji ga je pronašao sve je ispričao svojoj šogorici, a ona je priču objavila na Facebooku.

To je otprilike sve što smo znali tog popodneva kada je Marcin Žarnecki došao u našu redakciju. Bolje reći kada su ga tamo doveli Anamarija Tomašković, šogorica Poljaka koji je Marcina zatekao na zagrebačkom Glavnom kolodvoru i njezin suprug Alen. Htjeli smo ga upoznati jer priča je doista zvučala nevjerojatno. No i prije nego što smo ga vidjeli odlučili smo - ako je priča autentična, učinit ćemo sve da ostvarimo Marcinove snove.

Ljetovanje života za Poljaka velikog srca

Upoznali smo nevjerojatno vedrog i odlučnog čovjeka. Razgovarajući s njim, a sporazumijevali smo se uz pomoć Anamarije i Alena koji govore nešto poljskog, ali i rukama i nogama, jer Marcin govori samo poljski i tek nekoliko riječi engleskog, stekli smo dojam da je njemu to što je učinio gotovo pa posve normalno. Sedamsto kilometara biciklom po sporednim putovima, jer bi glavne ceste za njega bile preopasne, zaustavljanje pred svakim prometnim znakom jer sve osim onoga u neposrednoj blizini vidi tek kao obrise, njemu je bilo nešto sasvim uobičajeno. Uobičajeno jer imao je cilj. A za njega je taj cilj bio vrijedan svega što je morao proći kako bi se on ostvario.

Zato ni mi nismo puno oklijevali. Iako nije ni znao sve što smo mu spremili, Marcin je tog četvrtka, oko 10 sati ujutro, spremno čekao da ga odvedemo u nepoznato. Na leđima je imao ruksak, a u rukama je držao mali kofer i zamotani šator u kojem je spavao dok se biciklom probijao do Hrvatske. Znali smo da mu više u Hrvatskoj neće trebati, no tek smo mu trebali otkriti cijeli plan puta. Bilo je posve jasno da Poljak ne može ni zamisliti što ga sve očekuje.

Zauvijek će pamtiti svoj prvi susret s morem, a to je bio tek početak avanture

Dok smo u automobilu grabili autocestom prema Rijeci, dogodila se jedna prilično upečatljiva scena kada je Marcin prvi put ugledao more. Uzbuđeno je počeo vikati "More, more" i prstom pokazivati prema vjetrobranskom staklu. Panično je tražio mali fotoaparat koji uvijek nosi sa sobom. Kako boluje od retinopatije, on mu služi i da pomoću zooma vidi svijet oko sebe. Da bi nešto pročitao, to mu mora biti nekoliko centimetara udaljeno od očiju.

Nakon što smo ušli u Rijeku, nismo više mogli ni željeli odgađati Marcinov pravi susret s morem. Susret koji je čekao cijeli život. Odveli smo ga na plažu na riječkim Pećinama. Trenutak kada se u odjeći zaletio u more doista je teško opisati riječima, ali zato smo snimili video koji će bolje dočarati o kakvom se deliriju radilo. Zaigran poput djeteta, Marcin je neumorno plivao, izlazio pa se opet bacao u more, skupljao kamenčiće iz mora, pa čak i ronio u plićaku. Želio je da ga fotografiramo iz svakog kuta, našim i njegovim fotoaparatom. Pozirao je i s poljskom zastavicom koja je s njim na biciklu prošla 700 kilometara. Htio je biti siguran da će svaki trenutak ostati zabilježen.

No to je bio tek početak."

Ostatak pročitajte u orginalnom članku.